ponedjeljak, 31. prosinca 2018.



U VEĆINI slučajeva odgovor je potvrdan. Ako nemate nikakve komplikacije, spolni odnosi ne ugrožavaju bebu ni u kojoj fazi trudnoće. Nerođeno dijete je okruženo amnionskom tekućinom te u vašoj maternici zaštićeno slojem mišića. Kako trudnoća napreduje i trbuh vam postaje sve veći, možda će vam trebati malo mašte oko novih položaja kako bi vam bilo ugodno.

Međutim, u određenim slučajevima treba malo usporiti ili se potpuno suzdržati od seksa u nekom dijelu ili tijekom cijele trudnoće. Liječnik će vam zabraniti spolne odnose u sljedećim slučajevima:

Kada je seks zabranjen?

1. Spuštena posteljica
2. Preuranjeni trudovi
3. Neobjašnjeno vaginalno krvarenje ili neobičan iscjedak
4. Ako ste se počeli otvarati
5. Puknuće amnionskih membrana i istjecanje plodne vode
6. Pojava genitalnog herpesa
7. Ostale spolno prenosive bolesti
Na što je liječnik točno mislio kada vam je zabranio spolne odnose?

U svakom slučaju, trebate otvoreno razgovarati s liječnikom o vašem spolnom životu. Također, ako vam je liječnik zabranio spolne odnose, razjasnite je li mislio samo na penetraciju, ili na bilo koju aktivnost koja će vas dovesti do orgazma. Naime, orgazam i spolno uzbuđenje općenito mogu uzrokovati blage kontrakcije maternice pa će liječnik u nekim slučajevima zabraniti i to.

Ako primijetite nešto neobično tijekom spolnih odnosa – bol ili neobičan iscjedak, recite to liječniku. Ako vam je zabranjen seks, pokušajte ljubav izraziti suptilnijim gestama kao što su poljupci, zagrljaji, masaže i razgovor.

izvor: index.hr


PITATE se jeste li trudni? Rani znakovi trudnoće variraju od žene do žene, ali ove iskušava gotovo svaka trudnica na početku devetomjesečnog putovanja.

1. Bolne grudi

Ako su vam grudi neobično natečene i bolne, a sumnjate na trudnoću, to bi mogao biti jedan od prvih znakova. Hormonalne promjene uzrokuju pojačanu cirkulaciju jer se tkivo grudi mijenja priprema za dojenje. Promjene na grudima možete osjetiti najranije u četvrtom tjednu trudnoće, a do poroda očekujte da se povećaju za jednu do dvije veličine.

2. Jutarnja mučnina

Jutarnja mučnina uopće ne mora biti jutarnja, može se pojaviti u bilo koje doba dana ili noći. Mogu vam smetati neki mirisi i okusi koji vam prije nisu. Najčešće završava u prvih 12 tjedana trudnoće, ali nekim je ženama mučno tijekom cijele trudnoće. Ako su mučnine učestale, konzultirajte se o tome s liječnikom.

3. Umor

Ako se odjednom osjećate nevjerojatno umorno, možda ste trudni. To je jedan od najčešćih prvih znakova trudnoće i najgori je u prvom tromjesečju. Nakon što problistate u drugom tromjesečju, u trećem će s opet vjerojatno vratiti.

4. Glad

Mučnina i glad na početku trudnoće često idu jedna s drugom. Kada vam nije mučno, vjerojatno ste gladni i imate želju za nekom namirnicom do te mjere da ste njome postali opsjednuti. U redu je zadovoljiti neke trudničke želje, ali pazite da ne pretjerate te da ipak jedete uravnoteženo. Tijekom trudnoće ne treba jesti dvostruko više nego prije, nego unositi oko 300 kalorija dnevno više, uglavnom u nemasnim bjelančevinama.

5. Učestalo mokrenje

Zbog toga što se maternica širi i pritišće mjehur, mokrite mnogo češće. Taj će se znak trudnoće zadržati tijekom svih devet mjeseci.

6. Promjene raspoloženja

Često mijenjate raspoloženja? Upravo ste partneru zaprijetili prekidom jer vam je promijenio program? Nemate razloga za brigu. Promjene raspoloženja normalan su znak trudnoće uzrokovan vrlo uzburkanim hormonima. Svaka žena hormonalne promjene u trudnoći proživljava drugačije. Možda ćete imati promjene raspoloženja, biti tjeskobni, ili blistati od sreće kao nikad.

7. Izostanak menstruacije

Izostanak menstruacije najčešći je znak nakon kojega žene pomisle da su trudne. Međutim, može biti i varljiva pojava jer neke žene nemaju redovite cikluse ili ne bilježe pojavu menstruacije. S druge strane, možete primijetiti neke rane znakove trudnoće i prije njezina izostanka.

8. Test za trudnoću

Za kraj ostavljamo pouzdanu metodu kojom ćete napokon saznati jeste li trudni. Trudnički su testovi danas poprilično točni, ali ako želite zaista biti sigurni, možete se testirati i dvama testovima. Ako je prvi negativan, pokušajte za tjedan dana. Nakon toga se, ako ste trudni, javite liječniku za daljnje upute.

Izvor: index.hr


ŽENE SA širokim bokovima i većom guzom oduvijek su smatrane idealnim budućim majkama. Vjerovalo se kako će zbog svojih širokih bokova lakše roditi. S godinama se dokazalo da to uopće ne mora značiti da će žena izbjeći bolan i dugotrajan porod, ali je dokazano nešto što bi sve žene koje vode borbu sa skidanjem centimetara upravo u području guze i bokova moglo razveseliti.

Istraživanje provedeno na Sveučilištu u Pittsburghu uvjerljivo je dokazalo kako tvrdoglave masnoće s guze i bedara koje je najteže ukloniti zapravo imaju i svoju pravu svrhu. Naime upravo te masne stanice sadrže visoko vrijedne sastojke koji su važni za razvoj djetetovog živčanog sustava i vida, ne samo za vrijeme trudnoće, već i za vrijeme dojenja.

Žensko tijelo tijekom života nakuplja ove masne stanice kako bi se one mogle aktivirati u trudnoći i omogućiti fetusu da apsorbira korisne tvari. Tijekom dojenja dijete nastavlja crpiti potrebne tvari iz nakupljenih masnih stanica. Dobra vijest je što će tijekom dojenja masne stanice nestajati, kod nekih dojilja iscrpit će se i do pola kilograma masnoće u jednom mjesecu dojenja.

Oduvijek ste se grozili pogleda na svoje bokove i stražnjicu jer ni uz najstrože dijete to su ostala mjesta koja vas „bodu u oči“? Sada je vrijeme da odahnete. Žene sa širim bokovima, jačim bedrima i guzom imaju višu razinu lipida važnog i za proizvodnju mlijeka.

Rezultati istraživanja došli su kao prava utjeha svim ženama koje se ne mogu riješiti svoje guze, naime djeca takvih majki imaju viši kvocijent inteligencije i od samog početka trudnoće veće šanse za preživljavanje.

Masti u ženskim „kritičnim“ dijelovima iznimno su bogate DHA (dokozaheksaenska) kiselinom, omega 3 masnom kiselinom, koja je ključna u razvoju kore ljudskog mozga, rožnice i testisa. DHA kiselina povećava sposobnost učenja i potrebna je za normalnu funkciju mozga.

Ovo je prvo istraživanje koje je uspjelo razriješiti misterij o udjelu masnih stanica u ženskom tijelu, koji je znatno veći nego kod muškaraca, ali i svih ostalih sisavaca. Dok se kod ostavih sisavaca razina masnih stanica nalazi između 5 i 10 posto, kod žena se penje i do 30 posto. Na neki način, tu se radi o procesu sličnom hibernaciji, gdje majčino tijelo skladišti masnoće tijekom života kako bi doprinijelo razvoju bebe već od prvih tjedana trudnoće, pa sve do završetka dojenja.

izvor: novi.ba


DANAŠNJA tehnologija koja ponekad čak i u ranom stadiju trudnoće može otkriti kojeg je spola beba poprilično je promijenila stavove modernih roditelja, u odnosu na starije koji se jednostavno nisu zamarali sa spolom sve dok nisu dobili bebu. Jednostavno – nisu imali izbora nego čekati. I tada je ovakvih reakcija vjerojatno bilo jako puno. U svakom slučaju puno više nego danas kada velika većina roditelja mjesecima prije dolaska bebe već zna spol.

Ali ne i ovi roditelji. I zato je njihova urnebesna reakcija baš lijepo zabavila našu viralnu stvarnost.

Glavni akteri na ovoj savršeno uhvaćenoj fotografiji su Kim Guiley i njen suprug Travis. Par već ima trogodišnju djevojčicu i tako su silno željeli da njihovo sljedeće dijete bude dječačić. Međutim, kako je trudnoća odmicala njen filing da nosi curicu bio je sve veći i jači, a ženski instinkti su nepogrešivi, zar ne?

Par nije želio znati spol, no svih devet mjeseci pripremali su se za dolazak još jedne djevojčice. A onda – iznenađenje! I to kakvo. Ne samo da im se ostvarila želja koju su oboje zatomili, već ih je njihov vlastiti instikt tako prevario da nam je svima jasno kako ova reakcija stvarno nije odglumljena.

Oh boy, oh boy – kakvo pravo, preslatko iznenađenje, i fotografija za pamćenje koja će njihovom sada već petomjesečnom sinčiću Theu, biti valjan dokaz koliko je istinski iznenadio svoje roditelje.


izvor: index.hr


U SVOJIH punih 47 godina života, 10 sam se borila sa neplodnošću i svime što nosi ta preduboka želja jedne žene za djetetom. Deset godina. Usporedite s nečime. S rođenjem svojeg djeteta koje sada već ide u četvrti razred. S napretkom tehnologije u jednom takvom vremenskom razdoblju. Sjetite se kakav ste mobitel imali 2006. Ako ste ga uopće imali. Shvaćate li koliko je to vremena provedeno u samo jednoj želji. Jednom cilju. Jednoj tako prirodnoj pojavi, koja ne dolazi. I ne prestaje vam izlaziti iz srca i iz glave.
Da, puno je to vremena. Puno je to frustracija. Kako ćete provesti to vrijeme, e to ovisi stvarno samo o vama. Možete biti puni ljutnje i jada i ispoljavati to na sve oko sebe. I imate pravo na to. Možete prihvatiti činjenicu i dijagnoze sa kojima se borite i voditi samo svoje unutarnje bitke. I na to imate pravo. Kako god, možda vam moja priča pomogne da se u njoj nađete i da razmislite kojim putem idete ili kojim želite ići. Ipak, sve smo mi različite, ali sa istim ciljem.
Da, nakon šest mjeseci smo shvatili da baš ne ide onako kako smo planirali i htjeli. Nakon još šest, bili smo naoružani svim mogućim i nemogućim nalazima i pokucali smo na vrata naše prve IVF klinike. Nalazi nisu upućivali na neke veće probleme. Kod mene sve ok, kod njega granični nalaz spermiograma. Sjećam se jedne komične rečenice našeg doktora: “Eto, muški me obično pitaju kad dobe nalaz, ima li putnika u njihovom avionu. Vaš muž ima pun avion putnika. Neki imaju neke male tjelesne nedostatke, a neki su savršeni!”
Ono što nam se tada činilo kao najotegnutija okolnost, bile su moje godine. No kako liječnika to nije previše zabrinjavalo i kako je moja dijagnoza glasila sekundarni sterilitet zbog već dvije ostvarene trudnoće, krenuli smo s inseminacijom. Mislim da je to bilo jedno od najsretnijih razdoblja mog života. Bar sam ja to tada u tom trenu mislila. Da, bila sam uvjerena da ćemo uspjeti iz prve, jer ja mogu ostati trudna. Pa za Boga, imam već dva sina. Negativan test za trudnoću mi je sjeo kao lopata za snijeg kojom je zamahnuo Mike Tyson i slijepio mi je posred čela. Dva dana nisam jela, ni komunicirala s ikim. Mrzila sam cijeli svijet i njegovu dalju okolicu. Onda sam ispuhala nos, pojela jumbo pizzu i pokucala opet doktoru na vrata.
Idući mjesec smo već bili kandidati za prirodan IVF. E ljudi, pa to je to! Kakva inseminacija i bućkanje plivača u nekoj centrifugi. Neka oni njih fino spoje u onoj krasnoj prozirnoj zdjelici, pa da mi budemo sigurni da je to to. A trudnoća nije problem. Pa bila sam već dva puta trudna. Opet prevelika sreća, totalna euforija, pa onda jedna ogromna lopata za snijeg, Bob Sapp i desni obraz. Četiri dana posta, nekomunikacije sa ljudima i svemirom, ridanje, tuga, šok i nevjerica. Peti dan sam sama sebi lupila šamar, pojela duplu porciju šiš-ćevapa, popila pivo, sabrala se i dogovorila sljedeći stimulirani IVF.
E to je ljudi to. Dobili smo tri genijalna embrija. Svi su vraćeni i dok sam ležala nakon transfera u svom toplom krevetiću, mazila sam svoj trbuščić, nadjenula im imena i zurila po sobi razmišljajući gdje ćemo strpati sva tri krevetića i koji bi auto bilo najpraktičnije kupiti. Dva tjedna kasnije, zgazila me ralica za snijeg.
Da vam sad pišem o svakom, trajalo bi predugo. Iza mene je 25 IVF postupaka. Da, dobro čitate. Slovima dvadeset i pet. I šest različitih klinika. Zato neću više pisati o tome. Niti o svim pretragama koje sam prošla. HSG-ovima i ostalim torturama. Pisati ću o svojim osjećajima i svemu što sam probala i prošla u narednih deset godina. Do trinaestog, mrzila sam svaku ženu koja je ponosno nosila svoj trbuščić ispred sebe. Svaku koja je gurala kolica ispred sebe. One majke koje su viknule na dijete u parku koje se penjalo gdje nije trebalo, bile su vještice i netko tko nije zaslužio imati dijete. Da, ja. Ja, koja znam kako je biti majka i što to sve nosi. I zaista razumijem tu mržnju. Nikako ne opravdam, no razumijem. Pogotovo kod žena koje još nisu osjetile dodir svog djeteta. Nakon tog trinaestog, počela sam se sramiti sebe i svog ponašanja. Naprosto se nešto prelomilo u meni. Ja nisam osoba koja mrzim. Saberi se! Shvatila sam da mi apsolutno nitko nije kriv za moju situaciju. Shvatila sam da nemam razloga biti ljuta na ikoga. Shvatila sam da je svakome njegov problem najteži i da je ona majka koja je viknula na dijete, viknula u strahu za njega. A to je ljubav, nije mržnja. Shvatila sam da od svoje mržnje, više ništa ne vidim ispravno. A onda je došla faza ismijavanja. Ismijavala sam svačiji pokušaj da mi nekako pomogne. A toliki su mi htjeli pomoći, jer su vidjeli koliko patim. Sprdala sam se sa ženom koja mi je besplatno poslala prirodnu tinkturu za plodnost, sprdala sam se sa ženama koje su probale akupunkturu, hipnoze, meditacije, razne čajeve, masaže. I to sve tamo negdje do osamnaestog. A onda sam se počela sramiti i toga. Shvatila sam da ništa od toga ne može odmoći. I krenula sam. Pa ako što upali, nitko sretniji. Prvo na akupunkturu. Nisam ostala trudna, no skinula sam 8 kilograma nakupljenih hormonima i osjećala sam se zadovoljnija. Pa sam počela koristiti tu tinkturu, a skoro joj je rok istekao. Shvatila sam da su mi se ciklusi stabilizirali. Nisam ostala trudna, ali sam osjećala svaku ovulaciju i osjećala sam se zdravije. Pa sam krenula i na hipnoze. Nisam ostala trudna, ali sam nakon sedan godina ponovno obukla suknju i počela se osjećati poželjno, a moj život je počeo dobivati smisao i na pomisao da postoji velika mogućnost da više neću rađati. Do tada to nikako nisam mogla zamisliti. Bilo mi je sasvim neprihvatljivo. Ayuverdskim masažama sam se napokon, nakon ne znam koliko godina zaista osjećala opušteno. Totalno opušteno. I nakon dvadesetog postupka, napokon smo došli i do konkretne dijagnoze. Moje jajne stanice su loše kvalitete. Možemo dobiti zametak, on izgleda dobro, no ipak nema toliku kvalitetu da bi opstao. I što nam je ostalo? Donacija jajne stanice.
Trebali su mi mjeseci da se odlučim na taj korak. U tom razmišljanju, prošli smo i torturu zvanu “želimo udomiti dijete s posebnim potrebama”. Da, jesmo. I u registru smo potencijalnih udomitelja. Naravno i ovdje nam se sve što se moglo zakomplicirati, zakompliciralo. Djevojčica koju smo željeli udomiti, vraćena je u svoju obitelj. Samo zato jer je otac rekao “neću više” i krenuo na terapije.
I tada sam odlučila. Ako sam spremna udomiti tuđe dijete, spremna sam uzeti darovanu jajnu stanicu i postati joj majka. Otišli smo u Prag. Moj dvadeset i prvi postupak. I moja prva pozitivna beta. Kada sam na poslu u mailu ugledala brojku 697, otrčala sam u wc, zaključala se, odjevena sjela na wc školjku i deset minuta zurila u plafonijeru. Onda sam počela nekontrolirano ridati. Sjećam se kolegice kako lupa po vratima wc i viče trebam li pomoć. Sjećam se da sam je tri minute kasnije grlila i jedno litru bala ostavila na njenoj svilenoj košulji. I sada, kada usporedim onu sreću nakon prve inseminacije i sreću nakon pozitivne bete, ono je bila kap vode na Marsu.
I sad dolazi vrhunac moje priče. Dva tjedna nakon pozitivne bete, ugledali smo dva mala, trepčuća srca na tamnom, hladnom ekranu. Nešto najljepše što sam ikada ugledala. Bili smo toliko sretni, da sam ponekad željela uzeti šešir, grabiti je i dijeliti okolo svim nesretnim ljudima. Pogotovo ženama koje čekaju svoje pozitivne bete. U devetnaestom tjednu trudnoće, jednoj našoj bebi je stalo srce. Niti me mogu porađati, niti kiretirati. Beba je morala ostati u meni. Srećom, trudnoća je dalje napredovala odlično. Moja princeza je rasla, njena seka se smanjivala. I čovjeku je teško opisati kako se žena osjeća kad izgubi jedno dijete. Umirete od tuge, a morate biti jaki zbog druge. Morate se smiriti, pribrati, jesti, spavati. Sve da druga beba bude dobro. I kad napokon shvatite da vam je ostalo još samo dva tjedna i da ćete držati svoje dijete u zagrljaju, nestane sva tuga, svi strahovi. I onda u 38. tjednu trudnoće saznate da je vaša princeza zaspala. Da nema otkucaja, da se ne miče. Da. Izgubila sam svoju princezu tri dana prije dogovorenog induciranog poroda. Rodila sam ih oboje. Nju su mi stavili na prsa, a ja sam je cjelivala dok je nisu odveli. Onu malenu su zamotali u bijelu gazu i odveli sa sekom. Dva tjedna kasnije, obje smo pokopali uz njihovog djeda koji ih zauvijek čuva. I kako bi rekao jedan simpatičan momak imenom Forest Gump: “To je sve što ću vam reći o tome!”
Jer, ne postoji riječ za tu bol. Ne postoji. Ako mislite da ste tužni nakon svakog neuspjeha, ne znate što je tuga. I ne, ne podcjenjujem ničije osjećaje. Poznajem baš svaki vaš osjećaj. Vjerujte mi. I ponekad pomislim da mi je to kazna za svaku mržnju, sprdnju ili ljubomoru. Znam da nije, ali pomislim. I ako mislite da sam tada odustala, nisam. Nakon godinu i pol sam odlučila da tu nije kraj. Liječila sam tugu pisanjem. Napisala sam i izdala knjigu posvećenu mojoj Lauri. Našla sam ispušni ventil. I nakon još četiri putovanja u prelijep Prag, ponovno imam pozitivnu betu. Ponovno dva srca i ponovno sav onaj strah. Ovog puta već u osmom tjednu jedna beba odlazi našim anđelima. Ja sam prestravljena, jer povijest mi se ponavlja. Od 30. tjedna trudnoće sam hospitalizirana zbog gestacijskog dijabetesa, nikako regulirati šećer u krvi, završavam na injekcijama inzulina. U 32. tjednu dijagnosticirana mi je placenta previa i završavam na tokolizi zbog preuranjenih trudova i mogućeg pucanja posteljice. Uz sve to dobivam rota virus i ležim dva tjedna u potpunoj izolaciji. U onoj sobi, u koju su me izolirali kada sam rodila svoju usnulu princezu. Sada znam da slučajnosti ne postoje i da je ona tada tamo bila sa nama. Tješila me i čuvala bracu. I da baš sve mora biti tako kako jest. U 36. tjednu završavam na hitnom carskom rezu, beba je visokotahikardična. Na dan kada sam rađala princezu, kroz prozor sale sam gledala kako padaju ogromne, bijele pahulje snijega. Tišina je bila naprosto dostojanstveno savršena. Na dan kada sam rađala svoga princa, kroz prozor me milovalo sunce. Kroz salu se razlio glasan plač. Plakala sam kao i tada. No ovo su bile suze radosnice. Postala sam opet mama. Mama u 46. godini života. I predivno je!
Ja sam mama trojice anđela na zemlji i tri anđela na nebu. I razumijem svaku vašu ljutnju i strah. Vjerujte mi. I možete biti ljuti na cijeli svijet, no ne pomaže. Sve ostalo pomaže. I vitamini i masaže, i akupunkture, i hipnoze, i čajevi, i dobar trening. Možda nećete ostati trudne, ali ćete se lakše nositi sa svojim frustracijama. Jer nitko nije zaslužio da zbog vas bude loše. Jer vi niste zaslužile toliko patiti. I kada vas ulovi malodušnost i krenete razmišljati kako nikada nećete imati dijete, sjetitet se jedne žene koja vam je ispričala ovu priču. I naći ćete nadu. U bilo čemu u tom trenu. No naći ćete je. Obećavam vam.
Jer znam majke koje su rađale bez oba jajnika i jajovoda, znam i majku koja je rađala, a odstranili su joj dio maternice. samo nempojte odustati i vjerujte u sebe i svoju bebu. Vjerujte!
Izvor: Sretnamama.hr

nedjelja, 30. prosinca 2018.


ČULI smo i znamo za sve dobrobiti pilates lopti u rađaonici. Uz pomoć njih žene se lakše opuštaju i navodno puno lakše otvaraju dok prije poroda hopsaju na njoj. No, tu praktički i prestaje njena uloga u činu rađanja i kasnijeg oporavka. Za to je još prije nekoliko godina na tržište došla lopta u obliku kikirikija koje su žene u Americi pomalo počele koristiti i kod rađanja. Jedne od najzaslužnijih žena za to zapravo su babice i doule koje su čak napravile i studije njihove učinkovitosti i bile one koje su počele uvoditi ovakve lopte u rađaonice u svojim bolnicama.

Ove lopte kikiriki oblika zamišljene su ustvari kao lopte za djecu – za razboj motirike, često se koriste i u fizikalnoj terapiji, a s obzirom da se sve češće viđaju i u rađaonica možemo očekivati da će trend istomišljenika samo rasti.

Jedna od njih je Allie Sakowicz, certificirana doula iz Chicaga koja je prvu kikiriki loptu vidjela još prije tri godine kod jedne pacijentice, a glas o tome brzo se proširio među istomišljenicama.

Jedna od prvih bolnica u kojima je uvedena u praksu je Banner University Medical center U Phoenixu, i to zahvaljujući dvjema medicinskim sestrama – Emily Botsios i Christini Tussey koje su čak napravile i svoju studiju njene učinkovitosti.



Prema njihovim riječima lopta koju žena može namjestiti u mnogo poza, doista pomaže brže razdvojiti zdjelicu i omogućiti lakšu putanju bebe pri izlasku. Posebno ako se koristiti od samog početka, od prvih trudova. U svojoj studiji koju su objavile u Journal of Obstetric, Gynecologic & Neonatal spomenule su da korištenje lopte u prvoj fazi poroda – u trudovima, prije nego porod zaista krene, skraćuje taj period za prosječnih 90 minuta, a drugu fazu – do izgona, odnosno konačnog poroda, dokazano skraćuje za u prosjeku oko 22 minute. I ne samo to – uz pomoć blagotvornih učinaka korištenja lopte u bolnicama u kojima su se počele svakodnevno koristiti, primijećen je znatno manji broj poroda vakuumom te puno manja potreba za pritiskanjem trbuha.

“Nisu li to stvarno divne vijesti za proizvod koji se može nabaviti za manje od 20 dolara, a ženama zapravo može pomagati mjesecima. I prije poroda za lakše namještanje u krevetu, kao priprema zdjelice za porod te nakon poroda za lakši oporavak i ugodniji boravak u krevetu.

A to nije sve – pokazalo se da ja kikiriki lopta dobra čak i za zakretanje bebe ukoliko prije termina poroda još uvijek nije došla na pravo mjesto. I baš zbog toga lopta može pomoći i u drastičnom smanjenju broja carskih rezova koji je svake godine sve veći.

“Lani smo objavili još jednu studiju u kojoj smo se bazirali baš na carske rezove i na temelju prikupljanja i usporedbe podataka došli smo do zaključka da u bolnicama u kojima se lopte ne koriste 22 posto žena završi na carskom rezu, a u bolnicama u kojima se koriste samo 10 posto žena na kraju rodi carskim rezom. Nije li to znakovit podatak da lopta zaista ima prave učinke na rodilje?”, istaknula je za Foxnews.com sestra Tussey. Međutim, kako se na tržištu mogu pronaći lopte različitih veličina valja odabrati najbolju jer premala lopta za ženinu visinu i težinu neće imati neki određeni učinak, a prevelika bi pak mogla uzrokovati jaču bol u zdjelici i kukovima – što opet naravno nije dobro.

Izvor: roditelji.hr



PRED vama je porod i već razmišljate o tome hoćete li tražiti epiduralnu ili ne – za vas imamo lijepe vijesti: tražite je jer osim što umanjuje bol na porodu nedavna su istraživanja pokazala kako epiduralna ima još jednu prednost – može smanjiti rizik od postporođajne depresije.

Do tog su zaključka, zasad preliminarno, došli članovi Američkog društva anesteziologa, i to nakon što su proveli opsežno istraživanje vezanu uz bol koju žene prolaze na porodu, a za koju liječnici smatraju da tu nije riječ samo o stravičnim bolovima koji na žene utječu fizički već i psihološki te da mnoge žene upravo zbog takve boli po porodu upadaju u postporođajnu depresiju.”, istaknula je šefica odjela za opstetričku anesteziju u Magee Women’s Hospitalu iz Pittsburgha, koja je ujedno i voditeljica u ovoj studiji, a koja je skupa sa svojim timom doista primjetlila da žene koje rađaju s manjim bolovima brže zaborave na njih, brže se oporavljaju i puno lakše posvećuju svojoj bebi. I samim time, u puno manjoj mjeri pate od postporođajne depresije.

O toj vezi jačine bola i depresije koja prijeti nakon poroda zapravo se već jako dugo promišlja pa stoga ovi zaključci uopće ne čude iako zapravo još nitko za sada ne može tvrditi da će svaka žena koja dobije epiduralnu automatski dobiti i jamstvo da neće patiti od depresije nakon poroda. Na tome se jednostavno još mora puno raditi i istraživati, a dok se god ne otkrije još čvrstih dokaza valja naglasiti da fizička bol s poroda nije jedini okidač za depresiju pa zato ni sama epiduralna ne može biti jedini “lijek” protiv nje. Naime, puno je tu poznatih “okidača” – divljanje hormona, odnosno hormonalni disbalans, sporije psihološko privikavanje na majčinstvo, izostanak potpore bližnjih, ako i mnogi još uvijek nepoznati razlozi.

Zato epiduralna, čak i da se dodatno dokaže njena učinkovitost, neće biti lijek protiv depresije, ali dobro je znati da je već sada dokazano da ima utjecaj na to. I zato, ako se pripremate za porod, a potajno se strahovito bojite porođajne depresije, znajte da vam epiduralna možda stvarno može pomoći.

Izvor: roditelji.hr

JEDNO od prvih pitanja kada netko sazna da je netko trudan jest ono – želiš li sina ili kćer? Pa svi kažu, ma nije važno samo da je zdravo, no zapravo postoji ono nešto što se ipak prešućuje, a očito je. Tate žele sinove! Ili barem svi mislimo da je tako. A zapravo jako, jako griješimo – i mi koji to mislimo, i tate koje to tako žarko žele!
Evo zašto!
Svaki tata priželjkuje imati sina kako bi ga mogao učiti svim onim muškim radostima – napucavati loptu, penjati se po drveću, valjati u blatu. Sina s kojim će moći ponovo proživjeti vlastito djetinjstvo i činiti sve ono što je činio sam. I ono što tada nije imao prilike raditi, što zbog različitog vremena u kojem je živio, što zbog nekih odluka njegovih roditelja. No kada se muškarcu pruža prilika za ostvarenjem velike želje – imati sina, znajte da u tome možda griješe. Kćeri nisu tek male ženske koje će se samo i isključivo igrati s lutkicama – kćerke su one koje će svoje tate naučiti da život nije samo sport. Kćerke će osim radosti tatama omogućiti da prošire svoje vidike i samim time postanu pametniji, bolji i snažniji ljudi!
I to kaže čovjek koji je žarko želio sina, no nakon dvije kćerke mudriji tvrdi – to je ono što svaki tata treba! Razloga je nekoliko, a mi donosimo glavnih pet:
1. Sve što može muško, može naučiti i žensko
Zašto cure ne bi mogle naučiti bacati loptu i penjati se na drvo?  Neke će to raditi čak i bolje od klinaca iz ulice jer će se truditi biti dobre i u ženskim i u muškim stvarima. Cure su jednako snažne kao i dečki pa samim time mogu jednako jako šutnuti loptu, naravno, ako ih se tome poduči i istrenira. Baš kao i sinove jer ni oni se ne rađaju s tim talentom u nogama, samo ih mi roditelji forsiramo da to nauče bolje od cura jer to je muška stvar.
Penjanje na drvo – dečkima to možda bolje leži, no cure su često spretnije i preciznije, pa se nemojte čuditi ako baš cure budu one na vrhu drveta! Naravno, ako ih budete poticali, a ne sputavali riječima – ti si žensko, to nije za tebe!


2.  Cure od tata uče kakav je to dobar muškarac!
Ako želite svojom maloj curici zajamčiti da će jednoga dana sebi pronaći dobrog muškarca, dajte im da se ugledaju na svoje tate. Naravno, ako mislite da je tata hvale vrijedna individua, i kao takva karakterno idealna za vašu djevojčicu kada jednom odraste.
Mnogi se tate boje za svoje djevojčice da će prerano otići od kuće, nedaobog rano zatrudnjeti, ili naći nekog bezveznog dripca za svog muža, a pritom uopće ne razmišljaju da kćerke upravo u svom ocu traže karakteristike koje bi i same jednoga dana htjele pronaći u svom mužu. Zato dragi tate, ukoliko želite da vaše kćerke sebi odaberu dobrog muža,  pokažite im već u mladosti kakav to dobar muž mora biti. A to je onaj koji se s posla neće automatski preseliti u fotelju ispred televizora, i koji se neće smatrati samo poslovnim, a ne i obiteljskim čovjekom. Zapamtite, vi ste ono što činiti, a ne samo ono čime se bavite. Vi ste, odnosno,  vi biste trebali prvo biti otac i muž, a tek potom ono što vam je poslovna titula.
3. Zašto mislite da cure moraju biti curičaste? Kakav mit!

Ako mislite da sve djevojčice moraju biti curičaste i princezaste do srži znajte da ste potpuno u krivu! Nijedna se curica ne rađa s osjećajem za rozo i nježno, nego to od  njih prvenstveno naprave roditelji kupujući im i oblačeći ih isključivo u rozo, dajući im samo lutkice u ruke. I naravno da onda curice njeguju samo tu žensku stranu jer im se muška strana niti ne prezentira, iako ju vide u parkićima i u vrtiću.
Zato ako vaša djevojčica poželi biti Spiderman zašto bi to vama bilo grozno? Zar baš mora biti balerina ili princeza? Ili, ako vaša djevojčica poželi nabijati loptu i trenirati karate! Želite li zaista spriječiti da se vaše dijete sportski razvija, da usavršava koordinaciju, radi na vlastitoj snazi? Znate li da će vaša djevojčica ukoliko joj dozvolite da sebe pronađe i u muškim i u ženskim stvarima biti mnogo sposobnija od ostalih nježnijih djevojaka, kasnije žena! Jer liderice su sve samo ne nježne i curičaste!
Žalosno, ali takvo je naše društvo da je danas znatno lakše biti žena s muškim stavovima nego muškarac sa ženskim, iako bi i na tome svakako trebalo raditi s obzirom da žene itekako znaju cijeniti muškarce koji u sebi imaju osviještenu i onu žensku, majčinsku stranu. Zar ne?
4. Cure je lako naučiti da se izbore za sebe
Mislite li da je žestoko i glasno navijanje rezervirano samo za dečke? A, ne, rekle bi cure sa stavom. A to i je jedna od važnijih stvari na kojima morate inzistirati kod odgoja djece. Ne cura, ne dečkiju, već djece. Ali dok se dečkima dozvoljava da urlaju iz petnih žila jer to čine radi svog muškog nahođenja, curice se najčešće stišava jer to nije damski. U redu je odgajati djevojčicu da bude dama, no nemojte im pritom oduzimati mogućnost da budu cure sa stavom. Nismo više u renesansi.
I ne samo to, kako kaže naš tata, dok dečki urlaju iz uvjerenja da je urlanje zabavno, cure najčešće urlaju kada u nešto snažno vjeruju. Drugim riječima – dečkići će podići glas i za najveću glupost dok će se cure krenuti glasno boriti onda kada za to osjete potrebu. A to je ni više ni manje nego onda kada krenu zauzimati svoj stav! I nemojte ih pritom učiti da je ponekad pametnije zašutjeti jer dobro znamo da cure (djevojke, žene) koje nazivamo bitchy šeficama prolaze bolje nego one s mlakim stavovima.
5. Cure bolje slušaju kada riječ o nečemu jako važnom!
Možda ne bi bila prava riječ cure opisati nježnijim spolom, barem ne u današnje vrijeme, no curama ipak prijeti mnogo više opasnosti za vrijeme njihovog odrastanja i sazrijevanja.  Počevši od pritisaka da moraju biti lijepe, zgodne i privlačne što jako utječe na njihov emocionalan razvoj, pa sve do strašnih pitanja poput neželjene trudnoće, mogućnosti silovanja ukoliko se nađu u pogrešnom i opasnom društvu, pitanja droge, alkohola .. dakle svih onih tema o kojima svaki roditelji mora razgovarati sa svojom djecom, bez obzira na njihov spol. No – kako kaže ovaj tata, jeste li svjesni da će razgovor sa sinovima o svim ovim temama najčešće prolaziti u tonu – znam, mama/tata! razgovor s curama sigurno će biti podrobniji, uviđavniji, i cure će sigurno polagati puno više pažnje razgovoru, pitati više, interesirati, biti sretnije kada vide koliku zaštitu imaju u svojoj obitelji.
Samim time odnos između kćerki i roditelja u tom čudnom pubertetskom razdoblju kada krenu ovakve teme, bit će sigurno otvoreniji, snažniji, povezaniji i samim time kćerke će se mnogo manje pokušati odmetnuti od svojih roditelja tada kada počnu postajati ozbiljnije.


Izvor: zena.rs



TEŠKO je odrediti neki svjetski prosjek kada je situacija u rodilištima od države do države prilično različita, ali jedno je sasvim sigurno i svugdje jasno – žene nisu zadovoljne tretmanom za vrijeme svog poroda i tu se nešto pod hitno mora promijeniti. A promijenit će se očito tek kada rodilje promijene svoj stav prema rađanju. Kako? Temu i odgovor pronašli smo na portalu Mothering.com i oduševili se idejom koja je toliko logična.
Većina žena danas rađa u bolnicama i iako se mire s proživljenom situacijom malo koja zapravo nema nešto za dodati. Primjetljiva je jedna kontradiktorna činjenica, a ta je su današnje žene puno informiranije od nekadašnjih generacija, a opet, kada stigne u rodilište malo koja zapravo ima pravo tražiti sva svoja prava. Tako se velikoj većini rodilja čak i tijekom poroda bez ikakvih komplikacija uglavnom svjesnom oduzimaju mnoga prava, a žene najčešće šute. Primjerice – uzimaju im se bebe odmah nakon poroda iako svaka žena ima pravo odlučiti kada će se rezati pupkovina, koliko će dugo bebu držati uz sebe prije pregleda i slično (o načinima poroda da i ne pričamo) i zato se tu nameće jedna misao. Ponašaju li se žene isto tako šutljivo, ranjivo i poslušno u ulozi potrošača, kada su u šopingu ili kada zahtijevaju da im se ispune sva njihova potrošačka prava? E pa sigurni smo da ne.
Zato bi se žene u rađaoni trebale ponašati kao potrošači, a ne kao pacijenti, jer razlika bi mogla biti ogromna. Pogledajmo primjer:
Rodilje koje na sebe gledaju kao na pacijentice ponašaju se kao da su trudnoća i rađanje doista bolest; oslanjaju se na mišljenja i savjete jednog liječnika; bez pogovora troše i koriste ono što im je savjetovano, bez obzira na njihovu cijenu i kvalitetu; osjećaju se da u nemaju moć svom mišljenja, odnosno, oslanjaju se na milost liječnika ili liječničkog tima.
A kako bi se ponašala ista ta rodilja ako bi na sebe gledala kao na potrošača s pravima, a ne na pacijenta: takva rodilja zna da trudnoća nije bolest i da je porod, koliko god komplicirano zvučao jedna zapravo prirodna pojava koju žena može napraviti i bez liječničkog tima, ali živimo u modernom dobu u kojem se logično očekuje, ako ih već ima, da će onda liječnici biti uz ženu kao pomoć, ali ne i kao jedina “glava” koju se sluša i od koje isključivo ovisi sam porod. Rodilja/potrošač imat će i iskoristit će sve prilike da se obrazuje, da nauči što može očekivati od svog tijela, ima pravo i iskoristit će to pravo prilikom planiranja svog poroda, i na tome će inzistirati baš kao kada za sebe kupuje komad prikladne odjeće. To su potrošačka prava na koje smo navikli. Navikli smo se boriti za sebe i do posljednje kune, a opet u rađaoni tako često zatomljujemo moć vlastite prosudbe, vlastitog mišljenja i definitivno vlastitih prava.
Primjećujete li razliku? Vjerujemo da da jer žena potrošač nikada se neće ponašati šutljivo, slabo, ranjivo niti će podleći mišljenjima drugih ukoliko se ono kosi s njenim. Ili drugim riječima – žena potrošač od same sebe nikada neće raditi žrtvu niti će samu sebe gledati kao žrtvu.
Naravno da to ne znači da će žene osnažiti sebe do te mjere da će u bolnice ulaziti kao terminatori izvikujući svoja prava i prijeteći svima tko im se nađe na putu, ali samo mali zaokret u pogledu na sebe mogao bi zaista učiniti čuda. Ne samo da sebe prestanu gledati kao bolesnice, već i da liječnike prestanu gledati kao jedine, apsolutne i nezamjenjive pružatelje svojih usluga. Jer oni jesu pružatelji usluga, ali zaista nisu jedini čije je mišljenje baš toliko važno.
Rađanje je čin koji definitivno spada u jedna od najvažnijih događaja jedne žene i stoga je čudno da primjerice na putovanju inzistirate na posljednjem detalju kojeg ste si zamislile, za kojeg znate da imate pravo, a onda u rađaoni zašutite i samo se prepustite mišljenjima drugih. Misleći da su samo oni jedini mjerodavni.
A kada bi žene konačno na sebe gledale kao na potrošače čije je mišljenje važno, tada bi se tako znale postaviti i u delikatnom činu rađanja, bez bojazni. A iako bolnice rade na principu pravila koja se moraju poštivati, a koja su najčešće vezana uz zakone, ženama uvijek ostaje dovoljno prostora ne samo da izraze svoje mišljenje već i da doista inzistiraju na svim svojim pravima. Jer njih bolnica ne može samo tako ignorirati. Može pokušati, ali ne i ne dozvoliti ukoliko onaj kome se usluga pruža inzistira na njima. Jer pacijenti nisu tu radi bolnica i liječnika, liječnici su ti koji moraju biti na usluzi njima. A tu se često, gledanjem liječnika kao na bogove, gubi ta logika zdravstvenog sustava, tko je tu za koga i tko koga na koncu plaća. U potrošačkom je društvu to barem jasno i logično, ali u zdravstvenom baš i ne.
I zato su žene te koje, barem kada pričamo o rađanju, imaju moć – ne bolnice, ne osiguravajuća društva, ne političari, ne ni pružatelji usluga – već žene same.
A dok god žene neće koristiti tu svoju moć pravila po kojima će bolnice i liječnički timovi raditi ići će u korist njima, odnosno njima niz dlaku, jer na koncu, zašto bi itko komplicirao svoje poslovanje (priznajemo, prava rodilja prilično su opsežna) ako onaj koji koristi njihovu uslugu šuti i ne buni se.
I zato drage rodilje ne šutite više, dobro se raspitajte na što sve imate prava i nemojte više na sebe gledati kao krhke žrtve već na potrošača koji će se boriti za sva svoja prava. Tek tako može se promijeniti kolektivna svijest pružatelja usluga – u ovom slučaju – medicinskog tima u rađaoni.
Žene, vi i vaša beba morate biti najvažniji!
Izvor: index.hr


AKO ste jedna od onih (sve brojnijih) žena koje su prvu trudnoću, odnosno prvo dijete dobile nakon 35. godine svjesne ste vjerojatno svakakvih rizika koji se spominju, što od strane liječnika, što znanosti te nešto i od medija. Majčinstvo je naravno divno kada god postale majke, i zapravo je jako puno prednosti koje se pripisuju mladim mama, ali i starijim mamama, baš kao i rizika koji se također pripisuju i jednima i drugima. Različitih naravno.

No nekako kada se god spomenu starije rodilje, dakle trudnice, u temi najčešće iskrsnu rizici kao što je veća vjerojatnost povišenog krvnog tlaka, gestacijski dijabetes, čak i pobačaj.

Međutim, najnovija studija objavljena prije nekoliko dana donosi jednu jako lijepu vijest upravo starijim rodiljama.

Istraživanja su naime pokazala da tijekom trudnoće i neposrednog nakon poroda dosta žena doživi moždani udar, i to masovno mlađe, a ne starije trudnice. Istraživanje su napravili stručnjaci Columbia University Medical Centera te su i sami nemalo iznenadili rezultatima. A do njih su došli tako što su prikupili svu dokumentaciju pacijentica koje su u razdoblju od 2003. do 2012.godine hospitalizirane zbog moždanog udara, u svim bolnicama u New Yorku.

I tako su došli do otkrića da je moždani udar pogodio svaku 15 ženu/majku na 100.000 pacijentica u dobi do 24 godine, što je velika razlika u odnosu na grupu starijih majki za koje je utvrđeno kako je tek svaka 6. (prosječno 6,4) od 100.000 pacijentica doživjela udar. Drugom računicom – 18 posto mladih majki doživljava moždane udare u trudnoći i neposredno nakon poroda, u odnosu na tek 1,4 posto starijih majki, u dobi od 35 do 55 godina.

Dakle, starije trudnice i majke, znajte da su kod vas neki zdravstvenici rizici zaista veći u odnosu na mlade mame, ali budite sretni, možda udar nije na toj listi.

Izvor: novi.ba

JEDAN od osnovnih problema s kojima se susreću majke kojima dojenje ne polazi za rukom od prvoga dana leži u krivom pridržavanju bebine glavice. Novorođenčad je još uvijek premala i preslaba da bi svoju glavicu držala pravilno pa mame moraju naučiti kako ih najbolje i najpravilnije pridržavati za vrijeme dojenja, ukoliko doje sjedećki.
Babica koju vjerno pratimo jer učestalo objavljuje važne, a relativno nepoznate činjenice o rađanju i bebama, ovaj nas je put podučila kako zaista pravilno držati bebinu glavicu da lakše i učinkovitije papa mamino mlijeko.
Bebe koje još nisu naviknute tako se hraniti, jer su se dugih devet mjeseci hranile kroz pupkovinu i same trebaju tek naučiti kako najlakše prihvatiti bradavicu i kako najlakše vući mlijeko.
A to ćete ih najlakše naučiti pravilnim držanjem – tako da bebinu glavu podržavati prstima iza ušiju, a donjim dijelom dlana lagano pritisnite na njihova mala leđa i ramena. tako će bebica bolje namjestiti svoju bradu i lakše koristiti donju usnu s kojom će lakše sisati. I neka vas ne brine što na slici izgleda kao da je i nosić zagnjurenu u dojku, jer nije. Dovoljno je ostaviti tek toliko prostora da bebica normalno diše na nos, no to će i ona sama instinktivno napraviti s obzirom da ćete joj glavicu samo pridržavati, a ne i stiskati prema prsima.
S obzirom da puno mama ne zna i ne razumije kako je najbolje namjestiti bebu na bradavicu puno njih se doslovno pati s dojenjem, jer beba u tom slučaju dugo papa, ne vuče dovoljno mlijeka jer joj je to u krivoj pozi pomalo teško i samim se time pri hranjenju prilično naguta zraka. Zbog čega se možda u kratko vrijeme brže zasiti, ali zbog viška zraka češće bljucka, štuca i općenito se pati nakon hranjenja koje, uzgred rečeno, nije bilo dovoljno te će bebica uskoro opet tražiti mlijeko.
Jednom kada naučite namjesti bebu u pravilnu pozu dojenje će postati puno lakše. I vama i bebi.
Izvor: novi.ba



U VEĆINI slučajeva odgovor je potvrdan. Ako nemate nikakve komplikacije, spolni odnosi ne ugrožavaju bebu ni u kojoj fazi trudnoće. Nerođeno dijete je okruženo amnionskom tekućinom te u vašoj maternici zaštićeno slojem mišića. Kako trudnoća napreduje i trbuh vam postaje sve veći, možda će vam trebati malo mašte oko novih položaja kako bi vam bilo ugodno.

Međutim, u određenim slučajevima treba malo usporiti ili se potpuno suzdržati od seksa u nekom dijelu ili tijekom cijele trudnoće. Liječnik će vam zabraniti spolne odnose u sljedećim slučajevima:

Kada je seks zabranjen?

1. Spuštena posteljica
2. Preuranjeni trudovi
3. Neobjašnjeno vaginalno krvarenje ili neobičan iscjedak
4. Ako ste se počeli otvarati
5. Puknuće amnionskih membrana i istjecanje plodne vode
6. Pojava genitalnog herpesa
7. Ostale spolno prenosive bolesti
Na što je liječnik točno mislio kada vam je zabranio spolne odnose?

U svakom slučaju, trebate otvoreno razgovarati s liječnikom o vašem spolnom životu. Također, ako vam je liječnik zabranio spolne odnose, razjasnite je li mislio samo na penetraciju, ili na bilo koju aktivnost koja će vas dovesti do orgazma. Naime, orgazam i spolno uzbuđenje općenito mogu uzrokovati blage kontrakcije maternice pa će liječnik u nekim slučajevima zabraniti i to.

Ako primijetite nešto neobično tijekom spolnih odnosa – bol ili neobičan iscjedak, recite to liječniku. Ako vam je zabranjen seks, pokušajte ljubav izraziti suptilnijim gestama kao što su poljupci, zagrljaji, masaže i razgovor.

Izvor: novi.ba


To je otkrilo nedavno istraživanje.

Nedavno je provedeno istraživanje, čiji su rezultati objavljeni u časopisu “Socioaffective Neuroscience & Psychology”, i koje je otkrilo još jednu značajnu prednost ženskog orgazma.

Naime, orgazam povećava šanse za trudnoću, tako što tjera spermije prema maternici.

No, kako je istraživanje provedeno na samo 6 ispitanica, u dobi između 26 i 52 godine, znanstvenici ističu kako bi se morala provesti i daljnja istraživanja, kako bi rezultati bili sto posto konačni.

Istraživanje je provedeno na Sveučilištu College Cork, a ispitanice su morale masturbirati, nakon što im je ubrizgano 5 mililitara supstance u vaginu, koja je zapravo oponašala spermije. Istovremeno, u njihovim vaginama bila je postavljena čašica, koja je skupljala tekućinu, kako bi se moglo utvrditi koliko je supstance ostalo, a koliko iscurilo.

Gotovo 16 posto tekućine tako se zadržalo tijekom orgazma, što znači da bi u normalnim okolnostima, orgazam uspio zadržati spermije.

Žene koje nisu doživjele orgazam, uspjele bi zadržati 3,3 mililitara tekućine, a one koje su ga doživjele 4,1, što je upravo ova razlika od 16 posto.

No, osim vrlo malog uzorka žena, problem jest i u tome što većina žena orgazam postiže i stimulacijom klitorisa, što limitira mogućnost utjecaja orgazma na postizanje oplodnje. No, neće vam naškoditi, ako pokušate.

Izvor: novi.ba


DOSAD ste već dobili mnogo savjeta, posebno ako se vaša trudnoća bliži kraju, nešto ste zapamtili, nešto vam još neće trebate pa ste te savjete pospremili u memoriji, a što god vas zanima ionako ćete pitati svoje bližnje – majku, rodbinu, prijateljice. No zašto ne bi i na jednom mjestu, putem ove priče, na jednom mjestu pospremile baš sve najvažnije savjete koji će vam trebati za prve mjesece sa svojom budućom bebom.
Savjete i priču o svojim iskustvima donosi jedna friška majka, žena koja je baš kao i vi donedavno upijala, a potom i prakticirala sve dobivene savjete – od onih koji se tiču dojenja, uspavljivanja bebe, mijenjanja pelena, plača i svega što će vas prvih mjeseci brinuti, užasavati te naravno i veseliti.
Neke savjete koje ste dobili možda jesu dobronamjerni no vidjet ćete da vama možda neće služiti. Svaka je beba različita, svaka je majka različita pa stoga niti savjeti nisu i ne bi trebali biti univerzalni za sve. No majke koje su prošle određeno iskustvo, posebno ako je to bilo nedavno, pa nije zaboravljeno, možda će biti i neki od najpraktičnijih savjeta koje ćete dobiti. Stoga krenimo redom:
Pronađite način koji će najbolje odgovarati vama
Kao što smo već rekli – dobile ste gomilu savjeta od kojih su neki u čistoj suprotnosti pa se stoga nemojte čvrsto povoditi za svim što su vam rekli. Pronađite način kako ćete funkcionirati vi, i kako vašoj bebi najbolje odgovora i kada pronađete taj način jednostavno odbacite sve što vam govore drugi. Primjerice, sigurno vam se u pamćenje već dobrano urezao onaj slavni savjet da spavate onda kada i vaša beba spava – ako inače niste osoba koja voli više puta dnevno spavati, onda nemojte ni sada. Ako dojite bebu to će vam smireno vrijeme biti dovoljno da malo odmorite, no tko kaže da morate spavati koliko i beba. Jednostavno predahnete za vrijeme dojenja te se lagano izvučete i radite nešto dok beba spava.
Ne paničarite zbog bakterija 
Kada ste u panici ništa ne radite kako treba. Zar nije tako? Zašto bi onda bilo tako i s bebom. Naravno da ne želite da se vaša beba razboli, ali to se neće dogoditi od nešto sitno bakterija koje nosite na rukama. Nemojte zato mahnito prati ruke prije nego dotaknete dijete, nemojte ga čuvati u sterilnom balonu jer beba mora biti u doticaju s malo kućnih bakterija. U redu je bebu čuvati od bolesnih ljudi, ali neka na tome vaša briga i stane. Izvodite dijete što više van na zrak – ne samo da joj se ništa neće dogoditi već ćete svakim doticajem s vanjskim bakterijama omogućiti vašoj bebi da joj se izgrađuje njen imunološki sustav. Zato lagano i bez briga – nikome se ništa nije dogodilo niti od ruku „zaprljanih“ sobnom kvakom, niti od dude bačene na pod, a svakako niti od utjecaja vanjskog zraka.
Muž će vas jednako voljeti unatoč umoru, neredu u kući i kasnoj večeri 
Nakon prvih nekoliko dana kada će vam svatko htjeti pružiti neku pomoć, a suprug vam je ionako doma tih prvih nekoliko dana, doći će vrijeme kada ćete konačno ostati same s bebom. A to je ritam koji će se uvelike razlikovati na onaj na koji ste dosad navikli. I vidjet ćete, rijetko će vam kada polaziti za rukom odraditi ono što ste planirale. Jednostavno zato što će bebica tražiti mnogo više vremena i pažnje no što ste očekivali. Zato ćete ponekad možda stići pospremiti svakodnevan nered, no ponekad će to jednostavno biti nemoguće. Beba će duže papati i već će vam oduzeti malo više vremena ako ste mislile možda staviti sušiti veš, a uzgred rečeno, ni onaj osušeni još niste skinuli. I tako se pomiče vrijeme,a vaši planovi jedan za drugim padaju u vodu. I pomirite se s tim jer sada imate jednog malog novog člana koji je ipak na prvom mjestu. Pred neredom, neskuhanom večerom i mužem. On to shvaća, i voli vas jednako, ako ne i više nego prije.
Pozovite u pomoć  ako trebate
Nitko o vama neće govoriti da ste nesposobni, ako vam katkad zatreba mala pomoć. Bebe su mala slatka, ali jako zahtjevna bića te ćete odjednom shvatiti kako nemate vremene ni da se popiškite na miru, a kamoli da se konačno najedete bez prekidanja. Pozovite prijateljice u goste, sestru, bilo koga, neka barem neko vrijeme ne budete sami s bebom pa da stignete na miru obaviti te važne, vama potrebne stvari.
Ukoliko vam se pak nagomilalo posla u kući, a imate nekog tko bi rado pomogao, pozovite ih kada god poželite. Ili neka on/ona prošeću bebicu po vani, ili nek vam uskoče kao pomoć u kući dok vi šećete. Pomirite se da imati bebu nije toliko naporno koliko oduzima mnogo, mnogo vremena.
Zapisujte sve čega se sjetite što vam treba
Pitanja za doktora, termine vaših pregleda, kada je beba jela, sve datume vezane uz bebin razvoj, dan kada se prvi put osmjehnuo, smiješne stvari, pitanja za mamu, stvari koje morate obaviti – sve pišite – jer će vaš mozak sada biti opterećen nekim drugim stvarima, pa umjesto da se oslanjate na to da ćete se možda sjetiti – radije zapišite. Prezaposleni ste, a vjerujte stvari koje se tiču bebinog razvoja željet ćete zapamtiti u tančine.
Sasvim je normalno da ih promatrate dok spavaju 
Donijeli ste doma najljepše i najslađe biće u svemiru i logično je da ćete željeti stalno ga gledati. Zato ih slobodno promatrajte i dok spavaju – to sve mame rade, to je odmor za dušu kojeg se nećete zasititi niti kad odrastu. To je jednostavno vaše dijete.
Nešto im recite prije spavanja
Ima roditelja koji svojoj djeci, od prvog dana govore neke riječi koje uđu u rutinu. Iako će vaša beba u početku jako mala, s porukicom prije spavanja – Volim te, Jedino moje, Spavaj ljubavi… bilo što što će postati vaša najdraža rutina kada dijete bude shvaćalo što im time govorite. Pa neka im te riječi uđu u njihova srca od kad vas upoznaju.
Kada vam se spava, vi spavajte s guštom 
Možda nećete svaki put zadrijemati dok legnete uz bebu, jer nećete biti umorni, a i vječno imate nekog posla, no ukoliko vam se pridrijema – slobodno spavajte. Nikakav posao neće (nažalost) nigdje pobjeći, a organizam vam ionako signalizira da mu se odmara stoga spavajte, uživajte dok traje, odnosno dok vas beba ne probudi.
Uvijek slušajte svoje srce
Ako vam nešto govori da nešto nije u redu, provjerite – pitajte, provjerite bebu, ne dajte da vas nagovaraju na nešto što mislite da nije za vašu bebu. Nemojte slušati gomilu tuđih savjeta, ako ste zabrinuti pitajte doktora, a ako mislite da znate rješenje svojih dilema, onda ih slušajte.
Pronađite si neki hobi mimo majčinstva
Sada više ne radite, na porodiljskom ste, no mnoge mlade mame tako znaju upasti u zamku samo majčinstva. Odjednom shvate da ne razgovaraju i ne misle o ničem drugom osim o bebi i majčinstvu. Zato si radije uz bebu pronađite neki zabavan, opuštajući hobi. Nešto u čemu ćete uživati jer bi inače, vjerujte, mogle pregorjeti od posla-kuće-bebe. Pišite blog, izrađujte nešto, bilo što što će vam postati još jedna zanimacija, posebno za doba kada beba više neće toliko trebati samo vas.
Niste loša mama. Vi ste dobra mama koja ponekad proživljava loš dan. 
Pročitajte ovo opet i zadržite si tu misao zauvijek. I onda kada vas beba izmori do krajnjih granica, i onda kada mužu servirate pečena jaja drugi dan zaredom, i onda kada bebi samo podgrijete kašicu od jučer, a ne skuhate novu kako ste planirali, i onda kada vam dijete malo poraste pa ga katkad jednostavno nahranite grickalicama. Sve je to u redu. Nitko nije savršen. Čak ni one koje se prave savršene.
Brinite o sebi 
Vi ste, nakon bebe sada, druga osoba na koju morate misliti. Ne muž, ne svekrva, ne nered već – vi. Trudnoća i porod ostavljaju danak na ženinom organizmu, što fizički što psihički. Još uvijek ste pod utjecajem divljajućih hormona, stoga pazite na sebe jako dobro. Nemojte si dozvoljavati da se pretjerano iscrpljujete, da ne jedete koliko trebate i kada trebate. Ponekad vam se neće dati ništa, no ako vam se dogodio nekoliko dana zaredom, osluhnite problem i probajte dokučiti što vas tišti. Pozovite u pomoć nekoga da tek toliko bude s vama, ako vam baš ne treba nitko ništa pomoći oko bebe ili kuće. Nemojte se zatvarati u četiri zida, ostavite bebu s tatom, prošećite, opustite se van kuće ili s društvom.
Ne slikajte baš sve 
Da, znamo, imate najkrasnije dijete i praznu karticu na mobitelu, ali nemojte slikati baš sve. U kratkom ćete si roku napuniti karticu s puno previše slika i nećete više znati koju ćete sačuvati, razviti. Ako ćete slikati baš sve što beba radi, kada ćete imati vremena da budete s bebom u četiri oka, da uživate u tom trenutku koji bi inače ovjekovječili sa 70 gotovo identičnih slika? Imajte mobitel ili kameru blizu onda kada beba počne raditi nešto novo, nešto važno, ne sve.
Diskonektirajte se 
Naravno, htjeli biste biti spojeni sa svijetom, no ako niste znali, višenje na društvenim mrežama oduzima jako puno vremena – vremena koje doista možete uložiti u nešto puno važnije, bebu, sebe, muža. Škicnite ako baš morate, ali nemojte se zarobiti s internetom, tražiti savjete, pretraživati…ništa nije toliko važno kao biti prisutan tu gdje jeste.
Volite svoje tijelo 
Onako kako ste brinuli o sebi prije bebe, tako se brinite o sebi i sada. Pogotovo sada kada se vaše tijelo vidno promijenilo. No svakako imajte strpljenja da se i ono oporavi, a ako se u potpunosti ne oporavi – ništa za to, volite se takvi kakvi jeste. Ukoliko vam pak smeta višak zaostalih kilograma, poradite na tome da ih skinete, nemojte samo gunđati i biti nezadovoljni.
A sada kada ste pročitali svih 14 savjeta, vratite se na prvi i opet ga pročitajte. Pronađite način koji će najbolje odgovarati vama. I znajte da bebe hvataju vaš ritam, isto kao što i vi možete pratiti njihov – uskladite se tako da svima najbolje odgovara. To je vaša beba, vaše tijelo, vaše vrijeme i vaš prostor.
Izvor: zena.rs

KADA BI sve trudnoće bile planirane tako da postoji nekakav optimalan razmak među djeco tada se ovo pitanje možda ne bi morali pitati. No, što kada je beba još uvijek jako mala te osjećate veliku potrebu da je dojite, a odjednom – neplanirano ostajete trudne i u dilemi ste.

Netko kaže da možete dojiti još malo pa bi onda bilo bolje mlijeko prepustiti drugoj bebi, no što se zapravo događa s vama i mlijekom tada. Što napraviti u tom slučaju kada liječnik kaže prestanite, a vi ne prestajete?

Je li sigurno nastaviti? Realno – ne postoje prepreke za to jer druga beba još nije stigla, no ipak valja obratiti pozornost na neke činjenice. Odnosno, na njih šest.

Iako samo dojenje neće utjecati na opasno ugrožavanje zdravlja, postoji nekoliko ne baš malih problema koji mogu zasmetati vama, vašem djetetu i nerođenoj bebi.

Smanjena proizvodnja mlijeka

Količina mlijeka koju će majčino tijelo proizvesti za dijete koje doji vjerojatno će se smanjiti i to pod utjecajem novih hormona te će tako vaše dijete jesti sve manje i manje obroke.

Dojenje potiče kontrakcije

Znate već da dojke tijekom dojenja šalju maternici znak kojom su povezani. Zar ne? Prvi put smo to osjetili odmah nakon poroda. Riječ je o hormonu oxytocin koji se oslobađa tijekom dojenja pa tako postoje određene opasnosti za trudnicu koja još doji, a to je preuranjen porod ili ako su kontrakcije jake tijekom prvog tromjesečja – i spontanog pobačaja. Posebno ako već imate iskustva s njima.

Trudnoća mijenja okus i kvalitetu mlijeka

Kako se trudnoća razvija tako majčino tijelo počinje proizvoditi sve kolostruma, što će djetetu koje je naviklo na okus pravog mlijeka vjerojatno biti malo slankasto i gušće pa će možda i samo prestati dojiti. I još nešto – kolostrum ima mnogo više laksativa nego obično mlijeko pa će se dojenjem s vremenom promijeniti i dječja stolica.

Bradavice su vam još osjetljivije

Čak i za vrijeme dojenja bez trudnoće bradavice ponekad mogu biti bolne i osjetljive, a za vrijeme trudnoće one će sigurno biti još bolnije i još osjetljivije. Stoga neke žene jednostavno više ne mogu nastaviti dojiti jer je bol i neugoda katkad prevelika.

Potreban vam je još veći odmor

Znate, vaše tijelo sada morati imati poprilično energije da bi plod održavao zdravim, da bi proizvodio mlijeko za dijete, a još se praktički nije niti pošteno odmorilo od prethodne trudnoće.
Sve će to jako utjecati na vaš organizam pa će vam vjerojatno trebati mnogo više sna kako bi izgurali sve to. A dijete vas stalno treba pa je malo teže naći vrijeme za odmor.

Smanjuje se količina nutrijenata za sljedeću bebu

Ako vaš organizam nije spreman na ovakav multitasking te ako se pritom još i ne hranite baš zdravo, lako moguće da vaš organizam ukrade vrlo važne nutrijente za bebu koja vam je u trbuhu.

Izvor: fokus.ba

subota, 29. prosinca 2018.


KADA vam netko kaže da je u 15 mjeseci uspio skinuti nevjerojatnih 45 kilograma (!!!) priznajemo, pred očima nam se stvori slika mlohave kože, jer drugačije jednostavno – ne ide. Posebno ako pričamo, a pričamo, o kilogramima skinutima nakon trudnoće.
Baš to napravila je mama/blogerica Rachel Graham koju je za vrijeme njenog prilično javnog mršavljenja počelo pratiti oko 116.000 fanova.
“Osjećam se fenomenalno, jako sam ponosna na moj novi životni stil i moju novu figuru, ali lagala bih kada bih rekla da sam sto posto sretna. Pogledajte samo ovu gomilu viseće kože koja je ostala nakon obje trudnoće i nakon ovako uspješnog skidanja tako velikog broja kilograma.”, napisala je Rachel na Instagramu te priznala da se zbog tog viška još uvijek ne osjeća dovoljno zadovoljno.
Najavila je zato da će jednoga dana sigurno otići na uklanjanje tog viška, no do tada će se svakako potruditi sama barem djelomično riješiti taj problem. Bitno je samo biti zadovoljan sobom – to je ono što krasi svaku ženu, a ne kilogrami niti koža na trbuhu.
Ljeto je na izmaku i ako se promotrili malo žene na plaži ili na bazenu sigurno ste vidjeli barem nekoliko njih s viškom kože na trbuhu na kojem su se neminovno nakupile i brojne strije. Jer, nažalost, čak i ako skinete ovako veliki višak kilograma nakon trudnoće ogromne su šanse da će vam na trbuhu ostati slična ostavština.
Ali, ne očajavajte – mama ste, bili ste karakter kada ste trebale skinuti kilograme, a koža će se, polako doduše, pomalo povlačiti. Ne puno, nažalost, ali uz dovoljno samopouzdanja bit ćete ponosni na svoju novu figuru.
Jer kao što vidite – moguće je skinuti 45 kilograma u 15 mjeseci!
izvor: index.hr



WANG SHI, trudnica iz kineske pokrajine Hunan tvrdi da je trebala roditi još u studenom prošle godine. Kako prenose lokalni mediji, ostala je trudna u veljači 2015. i zabrinula se kad je termin poroda prošao. Od tada svaki tjedan putuje na kontrole, što joj stvara velike financijske izdatke.

Kada je bila u 14. mjesecu trudnoće, liječnici su joj rekli da je ne mogu poroditi carskim rezom, zato što fetus nije dovoljno sazrio.

People’s daily piše da bi žena trebala ući u Guinnesovu knjigu rekorda, budući da do sada rekord drži Amerikanka Beulah Hunter, koja je rodila 1945. posle 375 dana, a Wang je trudna već 517 dana.

Međutim, Guinnes nije potvrdio bizarni rekord, a liječnici joj ne veruju i tvrde da su tražili od žene ultrazvučni pregled, koji je ona odbila.

izvor: novi.ba


TRUDNICAMA je obično vruće i kada je vani ugodno, tako da se ljeti, kada temperature u termometrima dodatno narastu, mame koje uskoro očekuju svoje mališane doslovno tope.

Plivanje

Ako vam liječnik nije zabranio, svakako možete uživati u plivanju. Štoviše, ono je i vrlo korisna aktivnost. Plivajte lagano, stilom koji vam najviše odgovara, bez naglih pokreta i umaranja. Plivanje vas treba osvježiti i ugoditi vam. U vodi možete i lagano vježbati.

Pazite da je voda čista. More se za trudnice smatra sigurnijim pa budite posebno oprezne u bazenu, rijekama i jezerima.

Zaštita od sunca

Možda ste čule priče da je bebama vruće u maternici dok su njihove majke na suncu. To nije istina. Vašoj bebi nije vruće kada ste na suncu, isto kao što se ne smrzava kada je vani hladno. Međutim, vrućina i izlaganje suncu može štetiti vama. Evo kako se zaštititi:

Pratite indeks UV-zračenja te ga uzmite u obzir kada izlazite.

Izbjegavajte boravak na otvorenom od 10 do 17 sati.

Zaštitite se prikladnom odjećom i sunčanim naočalama. Odjenite se u prozračnu odjeću, obuću i šešir ili kapu.

Koristite kremu za sunčanje.

Pijte dovoljno tekućine, prije svega obične vode.

Izbjegavajte boravak na otvorenom, osobito na suncu, u vrijeme velikih vrućina.

Jedite lako probavljivu hranu, bogatu vitaminom C, serviranu u više manjih obroka.

Pokušajte dan organizirati tako da ste najaktivniji u hladnijim dijelovima dana.

Osjetite li vrtoglavicu, mučninu ili umor, otiđite u zatvoreni prostor ili hlad.

Kada sjedite, stavite noge na povišeno ili u posudu hladne vode.

izvor: fokus.ba


ETO, došao i prošao termin, a ja sam i dalje trudna. Možda najsnažniji osjećaj, u ovoj cijeloj buri (jer u posljednje vrijeme sam samo ogromna kugla emocija) je nesigurnost. Koliko će sad to trajati?! Sedam, deset dana? Dva? Termin je kao neka ciljna ravnina, od samog početka trudnoće. Do tamo treba dobacit, tamo daleko sve završava.

Kad prvi put saznaš da si trudna, taj cilj je tako daleko, često u drugoj kalendarskoj godini. Trebaju se smijeniti godišnja doba, treba preći tako mnogo nekih značajnih točki koje su na početku daleko. Zato dok se na prvom ultrazvuku pokaže ona točka kraj se čini..dalek, možda čak i upitan – tko zna što se sve može dogoditi putem. Pa malo odahneš kad prođu ona prva tri mjeseca za koje uvijek kažu da su najrizičniji. Pa još malo odahneš kad počneš osjećati svoju bebu da te lupka i dobro je. Pa s prolaskom mjeseci dobiješ i neku sigurnost da ste ok vas dvoje, eto malo po malo napredujete i rastete.

Polako prema cilju

Prolaze dani i mjeseci, i pregledi, i sve nekako ide tom datumu termina. Tom datumu koji se na početku činio neopisivo dalek. Pripremiš stvari, pripremiš sebe, oslobodiš se straha (više-manje, realno, strah je uvijek tu negdje) i onda dva tjedna prije, kad rizika više nema, pomisliš, pa, bilo bi ok i da sad završi. I svaki dan nekako to misliš, svi ti govore – sad bi moglo biti bilo koji dan. Ali i dalje se prema terminu odnosiš s nekim respektom, barem je meni tako – uvijek znaš točno koliko dana je između tebe i termina.

Zato sam kad sam s prvim djetetom dobila trudove dva dana prije termina, bila skroz uzbuđena. Vidi, mrvu je uranio. I uvijek znam da je rođen dan prije termina, i da se trebao roditi 5.3., a ne dan ranije. Podsvjesno, i u ovoj trudnoći sam to nekako očekivala – ili će biti dan ranije ili dan kasnije, ali sigurno jako blizu termina.

…Ili ipak ne

Ali ovaj put, termin je došao, ja sam došla na pregled.. i ista takva krupna i nespretna otišla kući, bez ikakve naznake da bi se nešto moglo skoro dogoditi. Već sam evo bila i na još jednom pregledu od tad i dalje nikakvih naznaka da će se nešto dogoditi. CTG je uredan, plodne vode ima, on je unutra očito sasvim sretan–ali kad će van? I sad odjednom strahujem oko toga koliko će točno kasnit. Ako kasni dva dana, mogao bi i deset?! Hoće li uopće ovaj porod krenuti sam od sebe ili će me morati inducirati? Odgovor nema nitko.

Doktori naravno, nemaju razloga požurivati stvar jer je sve ok, meni svi govore da se opustim, ali napetost je u zraku oko mene. Osjećam je i kod muža, i kod roditelja, i kod prijatelja koji konstantno zovu i šalju poruke. Sve zanima da li se nešto događa. A istina je da se ne događa apsolutno ništa. Osim što je taj termin uz koji smo se svi tako vezali došao i prošao, sve ostalo je kao što je bilo i prije tjedan i prije dva. Nema baš nikakvih vijesti. Ništa se ne događa, kao da je vrijeme stalo. I nitko, a najmanje ja, ne zna do kad će biti tako. Možda noćas rodim. Možda neću ni za četiri dana.

Najsmješnije od svega? Za par dana mi je rođendan. I ja sam kasnila na termin. Izgleda da je istina da se sve vraća… Ali do kada? Samo me to zanima sada? Do kada i hoće li više!

Izvor: novi.ba

Unordered List

po

loading...

Sample Text

Blog Archive

Pretraži ovaj blog

Pokreće Blogger.

pop

advertisment

loading...

Popular Posts

Recent Posts

ref

ad2

loading...

Text Widget