Situacija u rodilištima promijenit će se tek kada rodilje promijene stav o rađanju

TEŠKO je odrediti neki svjetski prosjek kada je situacija u rodilištima od države do države prilično različita, ali jedno je sasvim sigurno i svugdje jasno – žene nisu zadovoljne tretmanom za vrijeme svog poroda i tu se nešto pod hitno mora promijeniti. A promijenit će se očito tek kada rodilje promijene svoj stav prema rađanju. Kako? Temu i odgovor pronašli smo na portalu Mothering.com i oduševili se idejom koja je toliko logična.

Većina žena danas rađa u bolnicama i iako se mire s proživljenom situacijom malo koja zapravo nema nešto za dodati. Primjetljiva je jedna kontradiktorna činjenica, a ta je su današnje žene puno informiranije od nekadašnjih generacija, a opet, kada stigne u rodilište malo koja zapravo ima pravo tražiti sva svoja prava. Tako se velikoj većini rodilja čak i tijekom poroda bez ikakvih komplikacija uglavnom svjesnom oduzimaju mnoga prava, a žene najčešće šute. Primjerice – uzimaju im se bebe odmah nakon poroda iako svaka žena ima pravo odlučiti kada će se rezati pupkovina, koliko će dugo bebu držati uz sebe prije pregleda i slično (o načinima poroda da i ne pričamo) i zato se tu nameće jedna misao. Ponašaju li se žene isto tako šutljivo, ranjivo i poslušno u ulozi potrošača, kada su u šopingu ili kada zahtijevaju da im se ispune sva njihova potrošačka prava? E pa sigurni smo da ne.

Zato bi se žene u rađaoni trebale ponašati kao potrošači, a ne kao pacijenti, jer razlika bi mogla biti ogromna. Pogledajmo primjer:

Rodilje koje na sebe gledaju kao na pacijentice ponašaju se kao da su trudnoća i rađanje doista bolest; oslanjaju se na mišljenja i savjete jednog liječnika; bez pogovora troše i koriste ono što im je savjetovano, bez obzira na njihovu cijenu i kvalitetu; osjećaju se da u nemaju moć svom mišljenja, odnosno, oslanjaju se na milost liječnika ili liječničkog tima.

A kako bi se ponašala ista ta rodilja ako bi na sebe gledala kao na potrošača s pravima, a ne na pacijenta: takva rodilja zna da trudnoća nije bolest i da je porod, koliko god komplicirano zvučao jedna zapravo prirodna pojava koju žena može napraviti i bez liječničkog tima, ali živimo u modernom dobu u kojem se logično očekuje, ako ih već ima, da će onda liječnici biti uz ženu kao pomoć, ali ne i kao jedina “glava” koju se sluša i od koje isključivo ovisi sam porod. Rodilja/potrošač imat će i iskoristit će sve prilike da se obrazuje, da nauči što može očekivati od svog tijela, ima pravo i iskoristit će to pravo prilikom planiranja svog poroda, i na tome će inzistirati baš kao kada za sebe kupuje komad prikladne odjeće. To su potrošačka prava na koje smo navikli. Navikli smo se boriti za sebe i do posljednje kune, a opet u rađaoni tako često zatomljujemo moć vlastite prosudbe, vlastitog mišljenja i definitivno vlastitih prava.

Primjećujete li razliku? Vjerujemo da da jer žena potrošač nikada se neće ponašati šutljivo, slabo, ranjivo niti će podleći mišljenjima drugih ukoliko se ono kosi s njenim. Ili drugim riječima – žena potrošač od same sebe nikada neće raditi žrtvu niti će samu sebe gledati kao žrtvu.

Naravno da to ne znači da će žene osnažiti sebe do te mjere da će u bolnice ulaziti kao terminatori izvikujući svoja prava i prijeteći svima tko im se nađe na putu, ali samo mali zaokret u pogledu na sebe mogao bi zaista učiniti čuda. Ne samo da sebe prestanu gledati kao bolesnice, već i da liječnike prestanu gledati kao jedine, apsolutne i nezamjenjive pružatelje svojih usluga. Jer oni jesu pružatelji usluga, ali zaista nisu jedini čije je mišljenje baš toliko važno.

Rađanje je čin koji definitivno spada u jedna od najvažnijih događaja jedne žene i stoga je čudno da primjerice na putovanju inzistirate na posljednjem detalju kojeg ste si zamislile, za kojeg znate da imate pravo, a onda u rađaoni zašutite i samo se prepustite mišljenjima drugih. Misleći da su samo oni jedini mjerodavni.

A kada bi žene konačno na sebe gledale kao na potrošače čije je mišljenje važno, tada bi se tako znale postaviti i u delikatnom činu rađanja, bez bojazni. A iako bolnice rade na principu pravila koja se moraju poštivati, a koja su najčešće vezana uz zakone, ženama uvijek ostaje dovoljno prostora ne samo da izraze svoje mišljenje već i da doista inzistiraju na svim svojim pravima. Jer njih bolnica ne može samo tako ignorirati. Može pokušati, ali ne i ne dozvoliti ukoliko onaj kome se usluga pruža inzistira na njima. Jer pacijenti nisu tu radi bolnica i liječnika, liječnici su ti koji moraju biti na usluzi njima. A tu se često, gledanjem liječnika kao na bogove, gubi ta logika zdravstvenog sustava, tko je tu za koga i tko koga na koncu plaća. U potrošačkom je društvu to barem jasno i logično, ali u zdravstvenom baš i ne.

I zato su žene te koje, barem kada pričamo o rađanju, imaju moć – ne bolnice, ne osiguravajuća društva, ne političari, ne ni pružatelji usluga – već žene same.

A dok god žene neće koristiti tu svoju moć pravila po kojima će bolnice i liječnički timovi raditi ići će u korist njima, odnosno njima niz dlaku, jer na koncu, zašto bi itko komplicirao svoje poslovanje (priznajemo, prava rodilja prilično su opsežna) ako onaj koji koristi njihovu uslugu šuti i ne buni se.

I zato drage rodilje ne šutite više, dobro se raspitajte na što sve imate prava i nemojte više na sebe gledati kao krhke žrtve već na potrošača koji će se boriti za sva svoja prava. Tek tako može se promijeniti kolektivna svijest pružatelja usluga – u ovom slučaju – medicinskog tima u rađaoni.

Žene, vi i vaša beba morate biti najvažniji!

Izvor: index.hr