PISMO MAJKE KOJU JE SIN OSTAVIO U STARAČKOM DOMU Hamdane, Hamdane, mati te zove!

Ovo je pjesma napisana rukama starice koju je sin smjestio u starački dom. Prošle su tri godine, a da je on nije posjetio.




Unatoč svemu tome, pjesma je ispunjena majčinskom ljubavlju i milošću.

Ostavljamo vas sa pjesmom …



Hamdane, Hamdane … MATI TE ZOVE

Gdje si Hamdane, mati te zove, ali ti ne čuješ žalbe i prizivanje?





Ti si se oduvijek vezao za moje srce. Nikad mi nisi sa oka silazio i kada je bilo sklopljeno.

Ove tri godine te oko oplakivalo ali te ne vidjeh da si me posjetio kao ostali.



Sjeti se našeg života – kada sam ti podizala i nosala, kada sam se s tobom igrala i dok si iza mene koračao.

Poskočio bi na moj glas a moje krilo te je grijalo i niko osim tebe nije boravio u mojoj utrobi.



A kada bi se razbolio, ja bih noći provodila pored tebe nespavajući. Nisam okusila sna ni danju ni noću.



Ono što sam imala da ti darujem od svoje ljubavi i njege, darovala sam ti, a ti si rastao i bio si moja najveća nada.

Ali, sve sam izgubila onoga dana kada si me odbacio i poklonio si sebe svojoj ženi iskreno joj ljubav nudeći a meni bolove ostavljajući.



Ja znam da je ona osorna, da te sprječava i govori: “Ja tu staricu ne želim sa sobom!”

Ostavio si me u sred bolnice da ti se nadam i znam da je ovo nagrada za moje dobro.

Da sam bogdo sluškinja kod tebe samo da te gledam svakog dana zadovoljnog.



Hvala ti sine, i hvala ti, za tvoj trud! Molim Boga za tebe svakog trena i za tvoju uputu.

Hamdane, Hamdane, mati te zove! Bojim se da i ti ne budeš dozivao svoje potomke.





Zamolila sam doktora da ti preda ovo pismo sa slovima koje sam suzama ispisala.



Ako umrem, nemoj škrtarit u molitvama za mene i traži oprosta za mene, to je moja nada.



Nakvasi prah na mom grobu svojim suzama, ali ti tada neće koristiti tuga i kajanje.



(Izvor: mojkutak.ovh)