Ostavila sam bebu u kolijevci, ujutro je zatekla nepomično: Dopustila sam da UMRE dok sam spavala kraj nje

Džema Roberts (33) iz Velike Britanije, bila je izvan sebe od sreće kada je čula da nakon pet dječaka konačno očekuje djevojčicu. Mislila je da je konačno njezina obitelj zaokružena. Nije ni sanjala s kakvom će se tragedijom suočiti.




Beba po imenu Sidney imala je samo tri mjeseca kada je tragično preminula. Jenna ju je, kao i uvijek, stavila u krevetac koji je bio smješten kraj njenog kreveta. Provjerila ju je, kao i uvijek, više puta i konačno zaspala. Probudila se u sedam izjutra, izvan sebe jer ju beba nije, kao i obično, budila u četri.







Malena Sidney preminula je uslijed sindroma iznenadne smrti dojenčeta. Iako su joj liječnici naglasili da nikako nije mogla da joj pomogne, Džema se bori s velikim osjećajem krivnje.



– Iznevjerila sam svoje dijete. Ja sam ta koja je trebalo da je zaštiti. Kako sam mogla spavati tako mirno i nemam pojma da mi dijete umire kraj mene? – pita se majka. Ona inače ima četiri dječačića iz prvog braka, a sa sadašnjim mužem dobila je još dva dječaka. Tek onda je dočekala toliko željenu djevojčicu. Bila je, kaže, izvan sebe od sreće što konačno kupuje roze haljinice i igračke za djevojčice. Beba je rođena sasvim zdrava, s gustom crnom kosom i plavim okicama.



– Čvrsto sam je grlila i bila uvjerena da će mi srce prepući od tolike sreće – kaže Džema, a potom nastavlja se prisjeća tragične noći.

– Izljubila sam sve dječake i poslala ih na spavanje. Ja sam oko devet provjerila Sidney. Provjerila sam je i na 10, au 11, kada mi se potpuno spavalo, poljubila sam je u čelo, ona se promeškoljila, i zaspala sam. Znala sam da će me probuditi oko četiri, kao i uvijek. U sedam ujutro sam je pogledala, i kada sam je vidjela sa širom otvorenim očima, a nepokretnu, bila sam izvan sebe. Pozvala sam Hitnu pomoć, a dok sam čekala, pokušavala sam da je oživim. Uletjeli su bolničari i odnijeli je, a ja sam se srušila na pod vrišteći. Sjeli su u auto i krenuli do bolnice, tamo su nam rekli da kad god bi je isključili s aparata, ona nije mogla disati samostalno. Na kraju su mi je dali u naručje, bila je ledena, a usta su joj bila plava. To je bio kraj – kaže Džema i dodaje da se molila da joj policija izrekne neku kaznu jer je bila uvjerena da je ona kriva za sve.





– I dalje ne umijem da se nosim s tim osjećajem krivnje. Sve što je ona nama dala bili su radost i smijeh, a mi nismo umjeli da je zaštitimo. Krivila sam sebe i što sam je ostavila da spava u benkice iako su me liječnici više puta uvjeravali da ništa nismo mogli napraviti. Svi mi kažu kako sam snažna, ali nisam. Slomljena sam i ne znam kako ću nastaviti živjeti poslije ovoga – kaže Džema.



Izvor: (Thesun.co.uk)