Roditeljstvo nije natjecateljski sport

SIGURNO ste se već susreli s majkama koje se rado hvale s izvanrednim sposobnostima svoje djece. Iritantno, zar ne?

Natjecateljski raspoloženi roditelji su uglavnom nesigurni i nemaju povjerenja u vlastite roditeljske vještine. Zato moraju poniziti druge da bi uzdigli sebe. Ne dozvolite da vas uzrujaju.

Tipični natjecateljski duh se najbolje vidi u odvikavanju od pelena. Neki roditelji djecu staru svega nekoliko mjeseci počinju stavljati na tutu, samo ne bi li bila naprednija od ostale djece. Ili svim silama pokušavaju djecu postaviti na noge kako bi prva prohodala, ili se svima hvale kako je njihovo dijete baš kao stvoreno za glazbu ili školu…neki sport. A oni koji su najveći hvalisavci to zapakiraju u priču tipa „imam sreće što moje dijete voli voće a ne čokoladu, a pritom vam jasno žele dati do znanja da to ustvari nema veze sa srećom nego isključivo žele uzdignuti svoje dijete iznad vašeg.




Roditelji koji nemaju takve porive i ne sudjeluju u natjecateljskoj igri zvanoj roditeljstvo, imaju dovoljno povjerenja u vlastite vještine i dovoljno opušteno pristupaju svojim nesavršenostima te djecu puštaju da odrastu u miru i ne forsiraju razvoj djeteta.

Djeca roditelja koji sudjeluju u ovom natjecateljskom sportu osjećaju pritisak da uvijek budu najbolji i prvi u svemu kako bi se roditelji i dalje mogli hvaliti s njima. Toj djeca kada odrastu, natjecateljski duh bude samo izraženiji što će im otežavati potencijalna prijateljstva a i odnos sa braćom i sestrama također ne može biti dobar. Na puno drugih načina djeca mogu naučiti što je zdrava konkurencija, stoga im roditelji natjecatelji samo štete nezdravim nadmetanjem.

izvor: novi.ba