Dobro je znati :”Vodenjak mi je pukao u 22. tjednu, ali sam uspjela spasiti svoju bebu”

DONOSIMO vam priču koja vam nadamo se nikada neće zatrebati, ali je ipak važno da je znate. Zbog sebe ili prijateljica koje bi se možda mogle naći u sličnoj situaciji.

Priču donosi mama Louise Amanda Adams kojoj je vodenjak pukao u 22. tjednu trudnoće, puno prerano za porod i prerano da se išta može učiniti. Barem su joj tako govorili liječnici koji su joj po primitku u bolnicu s tugom objasnili da su šanse da njena beba preživi oko 5 posto. Da se to dogodilo u 24. tjednu ili kasnije šanse za preživljavanjem bebe bile bi puno veće, ali i ta dva tjedna ocijenjena su kao predug period da beba živi bez plodne vode.

“Nisam se željela pomiriti s tom činjenicom, nisam mogla samo ležali i čekati najgore”, izjavila je ova mama iz Engleske koja se zajedno sa svojim suprugom dala u istraživanje sličnih iskustava mama diljem svijeta. I tako su malo po malo pronašli tuđa iskustva i tako doslovno spasili život svoje još uvijek nerođene bebe.

I to tako što je počela piti puno više vode.

“Ležala sam i doslovno se natakala vodom kako bi i moja beba dobivala više vode i samim time više piškila unutar vodenjaka.

Kako je pojasnila, onako kako je i ona saznala od drugih – izlučivanje urina glavni je izvor amnionske tekućine u drugoj polovici trudnoće pa je imalo smisla pokušati i tako omogućiti bebi stvaranje više plodne vode.

Liječnici su joj svejedno rekli da oni ne mogu učiniti ništa osim je prikopčati na ctg i pratiti bebu, čekati što će se i kada dogoditi.

“Spontani pobačaj u ovakvim je situacijama očekivan samo što se ne zna koliko beba još može poživjeti, a to zaista nisam mogla podnijeti. Pogotovo zato sam još uvijek osjećala snažne pokrete svoje bebe. I zato nisam željela odustati”, rekla je medijima nakon što je svoju bebicu na kraju rodila živu i zdravu u 35. tjednu trudnoće.

Dugih 13 tjedana Louise je dnevno pila oko 7 litara vode kako bi uspijevala namaknuti manjak plodne vode koji je i dalje po malo curkao, ali je ipak uspijevala, skupa sa svojom bebicom koja je također pojačano dobivala tekućinu, nadomještati nedostatak vode u vodenjaku.

“Doslovno sam se isključila od svijeta tih tjedana, samo sam pila litre i litre vode i soka od brusnice te jela puno češnjaka koji je sprječavao nastanak infekcija, što se često zna dogoditi ženama kojima vodenjak također pukne prerano. Liječnici su na moju ideju bili iznimno skeptični, iako su i sami čuli za slične slučajeve. Zapravo, čak su i rađena neka istraživanja na tu temu, ali rezultati nisu pokazali velike uspjehe takve metode održavanja potrebne razine vode u vodenjaku. Međutim, ni to me nije obeshrabrilo jer jednostavno nisam imala što izgubiti ako probam. Otpustili su me kući, a nakon što su prošla prva dva najkritičnija tjedna počeli su mi davati steroide kako bi pospješili razvoj pluća njene bebe i antibiotike za sprječavanje infekcija. I tako su i mama i beba izdržale do 35. tjedna kada su je odlučili poroditi carskim rezom.”

Bebica je rođena s oko 2.300 grama, savršena u svakom pogledu i samo tjedan dana kasnije već je bila otpuštena iz bolnice, a sada već ima oko 5 mjeseci.

Izvor: index.hr