srijeda, 26. prosinca 2018.



Zbog mnogo brojnih osudjivanja dugo nisam htela da kažem šta se ustvari desilo. Na zadnjoj kontroli doktor mi je rekao da beba ima 3600g I da zbog moje težine moram na hitan carski da se neću moci porodti prirodno(5 dana pre termina). E sad svi očekuju da sam ga poslušala,naprotiv. Dakle da počnemo:

Došao je i taj dan, nije se ništa posebno razlikovao od ostalih sem što je bio 6 dan kako sam prenela. Jutro i podne su prošli u igri sa starijim sinom i nije bilo nikakve naznake da se bliži dolazak novog člana. Posle podnevne dremke,osetila sam čudno žiganje kroz matericu. S obzirom da su mi sa sinom bolovi prvo bili kroz ledja i da je ispao sluzni čep,nisam nešto posebno obraćala pažnju na to.

Oko 22:30 žiganje je postalo sve jače,a čepa i bolova u ledjima još nema. Pošto sam kontrakcije sa sinom preležala ,Sad sam odlučila da probam nešto malo drugačije. Obukla sam se i izašla napolje. Vau koje olakšanje, dok nema kontrakcija šetam,kad dodju stane i čekam da prodju. Ne znam kako sam izgledala kad svako ko me sreo pitao je da li treba da se zove hitna. Medjutim ja sam nastavila da šetam u 12:30 sam se polako vratila u stan. Kontrakcije su bile sve jače. Nekoliko dana pre toga gledala sam video u kome žena igra tokom kontrakcija.

Probala sam i Ja,tipično igranje mi nije odgovaralo pa sam se odlučila za blago njihanje kukovima. Koje olakšanje. Faktički sam sve kontrakcije prestajala. Bolelo je ne mogu da kažem da nije,ali strah od carskog je bio mnogo veći. Već je bilo 2 sata i odlučila sam da probudim mog saučesnika(tj moju majku). Kada sam joj rekla da nemam nameru da idem bilo gde i da ću to uraditi tu gde sam (u wc-u) krenule smo u avanturu zvanu porodi samu sebe.

I TAKO SE JA SAMA PORODIH

Sela sam na šolju i polako s vremena na vreme se napinjala (što je za mene bila novost jer sa sinom sam imala samo kontrakcije bez napona) ne dugo zatim osetila sam kako kao baloncic izlazi (bio je to vodenjak) znači to je to krećemo. Nisam znala ništa šta treba radim sem da slušam svoje telo. Tako je bilo čučnula sam i počela da guram.

Prvo je krenuo pritisak kroz karlicu, pa se spuštao sve niže. Napokon je krenula glavica da izlazi, (uu kad se setim sreće i bola koji sam osećala u isto vreme) zatim ramena,nogice i gotovo držala sam moju devojčicu u 3:15. Ništa strašno nije bilo,nisam sečena,nisam se pocepala sve sjajno.

Beba extra,napokon tu. Još malo napinjanja i hop eto i posteljice. Sredili smo pupak,okupali se. Izmerili i obavili sve sto treba. 2800g 50cm 36,5cm Sad je stvarno gotovo. Napokon idemo da spavamo i uživamo u novoj fazi našeg života.

PORUKA ZA BUDUĆE MAME

Možda nekoj budućoj mami pomogne da se ne plaši toliko porođaja i kontrakcija jer je to zaista jedno divno iskustvo. Srećno svim budućim mama.

Au ja čitam i čitam pa ona se porodila sama  VELIKA HRABROST !! BRAVO .

autor priče : mama Dragana

izvor. devetmeseci.net

Related Posts:

0 komentari:

Objavi komentar

Unordered List

po

loading...

Sample Text

Blog Archive

Pretraži ovaj blog

Pokreće Blogger.

pop

advertisment

loading...

Popular Posts

Recent Posts

ref

ad2

loading...

Text Widget