ponedjeljak, 24. prosinca 2018.
prosinca 24, 2018
sajo
No comments
Počeo sam raditi u firmi čiji je parking preko puta vrtića i svako jutro vidim bivšu kako dovodi svoju djevojčicu.
Kako to boli da samo znate!
Kakva je to ljubav bila o takvoj jednoj curici smo skupa maštali.
Sudbina, mladost…život, ljudi nas razdvojiše!
Žao mi je i ne želim da me vidi, znala bi da nemam ništa a ona ima sve!
Volim te malena još uvjek i još si ista, preljepa, sretna…ostani takva, moja u duši a tuđa žena!
Kćerku zove Vedrana, a ja sam Vedran.
Izvor: Novi.ba
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
0 komentari:
Objavi komentar