prosinca 22, 2018
Ljiljanu Knežević (45) u 33 tjednu trudnoće probudila neizdrživa glavobolja. Istu noć rodila je djevojčicu i operirali su joj tumor veličine teniske loptice na mozgu
Probudila me je snažna glavobolja koja je postajala sve jača. Digla sam supruga i sina da me voze u bolnicu. Počela sam povraćati. Strahovala sam za bebu. Da se nešto stvarno loše događa shvatili smo na putu do bolnice kada sam počela gubiti svijest i više nisam mogla ni govoriti…
Satima je operisali
– MR snimak je pokazao da Ljiljana ima tumor veličine teniske loptice u mozgu. Kada mi je dr. Gordan Reljac pokazao sliku, nisam mogao doći k sebi od šoka. Rekao je da hitno treba spašavati i mamu i bebu jer je, vjerojatno uslijed trudnoće, došlo do puknuća žile u mozgu koja je hranila tumor, zbog čega je on iskrvario. Kasnije nam je objašnjeno da je tumor rastao vjerojatno 10 godina ali do trudnoće nije pokazivao nikakve simptome – prisjeća se suprug Stjepan. To su mu bili najdramatičniji i najduži sati u životu. Operacija duga devet sati započela je 17. studenog prijepodne i završila u osam navečer. Bila je toliko hitna da Ljiljanu nisu čak ni htjeli prevoziti na ginekologiju nego je ostala na neurokirugiji gdje je pristigao čitav liječnički konzilij koji je odlučivao o svakom detalju operacije.
– Prvo su zapravo išli poroditi Ljiljanu kako bi spasili Mariju. Marija je svijet ugledala u 12.25 sati. Potom su operirali Ljiljanu. Odstranili su joj čitavi tumor. Također su joj s lijeve noge skinuli komad mišića kojom su rekonstruirali moždanu opnu kako bi se ona obnovila. Kad je nakon operacije dr. Reljac izašao iz sale i rekao mi da sam dobio kćer, pitao sam ga da li i ja njemu mogu čestitati na uspješno obavljenoj operaciji moje supruge, na što je odgovorio potvrdno. Pao mi je kamen sa srca – prisjeća se još uvijek šokirani tata Stjepan.
‘Marija je Božji dar’
Ljiljana je svoju bebu vidjela i uzela prvi puta u naručje deset dana nakon operacije. Kad ju je uzela u naručje, znala je da je ta malena djevojčica njen Božji dar. U njoj je vidjela i svoje najstarije nerođeno dijete koje je, prije više od 20 godina, rodila mrtvo. Ona je bila zamjena za njega, spasiteljica. Zato su joj i dali ime Marija.
– Mi smo praktični vjernici. Vjerujemo da se sve događa s razlogom. Izašle smo iz bolnice 5. prosinca i došle kući kao dar za Svetog Nikolu našoj ostaloj djeci Ivanu (22) i blizankama Nikolini i Ani (16). Neizmjerno smo zahvalni liječničkom timu i osoblju koje je predvodio dr. Gordan Reljac, a to su dr. Romana Kokeza, dr. Zrinka Romić Belić, dr. Marinko Jelečević i dr. Dino Budrovac te dr. Kardumu na neonatologiji koji je skrbio o Mariji – kaže Ljiljana.
‘Našoj malenoj mariji pišem pjesmu koju će svirati moji tamburaši’
Tata Stjepan (49) inače je profesor hrvatskoj jezika u Obrtničkoj školi u Osijeku, a već godinama svira tamburu u tamburaškom sastavu Žeteoci. – Naša mala Marija zaslužila je svoju pjesmu i pišem jednu posvećenu baš njoj. Vjerujem da će svoju prvu izvedbu doživjeti već u siječnju kada ću je otpjevati sa svojim Žeteocima – kaže Stjepan koji već sada neprestano pjeva svojoj maloj palčici. Mama Ljiljana otkriva da su oduvijek željeli imati više djece.
0 komentari:
Objavi komentar