ISPOVIJEST “Bio sam na moru sa društvom, prvi put bez roditelja sami…”

“Bio sam na moru sa društvom, prvi puta bez roditelja sami. Jedan dan do nas na plaži se smjestila jedna porodica, sa troje djece.





Nisu znali da se suncobran i svaka ležaljka plaćaju i poslije nekog vremena dolazi konobar iz kafića i počinje da ih psuje jer su bez odobrenja zauzeli suncobran ležaljke, derao se na njih kao lud.







Vidjelo se da su neki seljaci koji su prvi puta na moru i da baš ne znaju kako da se ponašaju.



Bilo mi ih je žao ustao sam i platio za njih taj dan korištenje rekvizita. Moji su me prijatelji osuđivali i govorili da sam lud i da nam je svaki euro bitan da se što bolje provedemo.



Tu veče dok smo šetali plažom naišli smo na istu tu porodicu i iz pristojnosti, jer se već na neki način znamo poželio sam im dobro veče, a oni…



ma prošli su pored mene kao da sam potpuni stranac i neko koga nikada u životu nisu vidjeli.





Stvarno ne razumijem, vaspitan sam da pomažem drugim koliko mogu i kada mogu, ali ovakvi ljudi mi ubijaju želju da ikome više pomognem.



Ne tražim priznanje, ali ipak mogli su se barem osmijehnuti i otpozdraviti”

Izvor: Novi.ba