subota, 29. prosinca 2018.



METODE prevencije trudnoće oduvijek su predmet spora, a mišljenja koju koristiti nikad nisu bila podjeljenija.

METODE prevencije trudnoće oduvijek su predmet spora, a mišljenja koju koristiti nikad nisu bila podjeljenija. Dok se jedni kunu u kondom, drugi se uzdaju u pilulu. No, mnogo je onih koji koriste najstariju znanu metodu – izvlačenje prije ejakulacije, takozvani coitus interruptus. Sudeći prema istraživanju Planned Parenthooda, 4 od 100 žena ostat će u drugom stanju svake godine ako se metoda uvijek prakticira ispravno dok se taj broj penje čak na 27 ako nešto s planiranim “izvlačenjem” pođe po krivu. Dok je rizik za trudnoću kod pilula i kondoma oko 1%, kod ove metode penje se u najboljem slučaju na 4%. Također, istraživanje iz 2011. pokazalo je kako i preejakulat može sadržavati spermu. Kad je kontracepcija u pitanju, mnoge žene odbijaju pilule jer im remete hormone i negativno utječu na promjene raspoloženja. Kod kondoma, puno je onih koji će radije zbog većeg užitka preuzeti rizik od naoko sitnih 3%. Ostale metode još uvijek nisu dovoljno raširene, barem kod nas. Na kraju dana, za žene najveći je problem svoje tijelo predati “na milost” nekome drugome. To je moguće samo u slučaju potpunog povjerenja u partnera… izvor: novi.ba


KONZUMIRANJE marihuane u trudnoći može utjecati na razvoj djetetova mozga, tj. na povezivanje moždanih stanica, pokazalo je novo istraživanje izvršeno na ljudskom i mišjem tkivu.

Znanstvenici su proučavali učinak marihuane na miševe te moždano tkivo ljudskih fetusa te otkrili da aktivni sastojak THC utječe na stvaranje veza među živčanim stanicama u moždanoj kori, dijelu mozga zaduženom za kompleksnije razmišljanje i stvaranje sjećanja.

Neuroznanstvenik Tibor Harkany, inače suradnik Instituta Karolinska u Švedskoj i Medicinskog fakulteta u Beču te voditelj istraživanja, poručio je putem časopisa EMBO u kojemu je objavljeno istraživanje da trudnicama savjetuje izbjegavanje konzumacije marihuane.

Kako ističe, posljedice prenatalne konzumacije mogu biti vidljive čak u odrasloj dobi. THC može izravno utjecati na mozak, učiniti ga osjetljivijim na eventualno kasnije konzumiranje ili doprinijeti razvoju neuropsihijatrijskih bolesti.

Ranijim je studijama dokazano da djeca čije su majke tijekom trudnoće bile izložene marihuani imaju veći rizik za kognitivne poteškoće te psihijatrijske poremećaje, javlja Live Science.

izvor: index.hr


PRESTALA sam pušiti. Ne pijem alkohol i izbjegavam gazirana pića. Zdravije jedem nego inače. Ali ako mi se plače – plačem bez trunke srama. Jer ja to zaslužujem.

Postoji puno stvari koje trudnice trebaju i ne trebaju raditi. Puno članaka o tome što treba jesti, a što ne treba. E pa ovo nije tekst o tome. Ovo je tekst o trudničkim slobodama.

Prošli put kad sam bila trudna plakala sam na reklame ‘Hvala ti mama’ i na pjesmu ‘Malena’ koja je taman tad bila apsolutni hit. Jednom sam vozila i čekajući da mi se upali zeleno plakala na tu pjesmu tako jako da je vozač iz auta do mahao i kroz staklo mi signalizirao, pokušavajući saznati jesam li dobro. Ne sramim se. Da, inače nisam tip koji plače. Očito, kad me hormoni preuzmu jesam.

Plačem i kad mi ne ispadne kolač kako sam zamislila, i kad muž ne izgleda dovoljno zainteresiran za analizu Dnevnika i kad mi se čini da su mi kapci strašno naotečeni od prethodnog plakanja.

Uglavnom, često plačem.

Imam manje strpljenja za gluposti i možda govorim otvorenije nego što inače imam običaj.

Odbijam negativnost i u širokom luku zaobilazim ljudi zbog kojih se osjećam loše. Nije me sram.

Dođe to kao i s hranom. Znam i ja inače da bi trebala jesti više voća, ali kad sam trudna aktivno se trudim. Isto tako znam i inače da bi mi bilo bolje nekad pustit suzu. Samo mi je to inače teško. Kad sam trudna, nije me sram.

izvor: index.hr

TAMO u daljini, kroz zelenu omaglicu dugine prašine, na blještavom horizontu, u galopu praši predivan bijeli jednorog. Jaši ga providno biće, isijavajući plavkastu svijetlost, zaogrnuto u srebrni plašt. Nakon kratkog galopa, zastanu. Anđeo Amara sjaši i pogladi jednoroga po plećima. Sjedne na rub oblaka, zamahne rukom i rastjera nekoliko malih, snježno bijelih oblačića. Stavi svoje zemaljske naočale i pogleda prema maloj staklenoj zdjelici.  U njoj, tek spojena jajna stanica i maleni punoglavac, sjedinjeni u samo dvije životne stanice. Pogleda jednoroga i nježno prošapće, kao da ne želi omesti ovaj predivan zemaljsko – božanski proces: „Ako sve bude u redu, ovim roditeljima želi jedno moje dijete ići!“

U Petrijevoj zdjelici, čudo prirode doseglo je u tri dana veličinu od osam stanica. Idući dan razgrozdalo se u morulu. Embriolog zadovoljno pogleda maleni zametak, nasmiješi se i pomisli: „Perspektivno! Ova žena bi napokon mogla postati mama!“


Nakon dva dana, maleni zametak je našao svoj novi, topli dom. Majčinu maternicu. Amara i jednorog su svaki tren pogledavali kroz zemaljske naočale to sićušno biće i molili da ima dovoljno snage da se čvrsto ulovi za debele stjenke. Molili su svojeg Boga da njihovom djetetu da priliku za zemaljski život, da mu podari snage za prvi otkucaj srca. I Bog im usliši želju. Amara duboko udahne i kaže jednorogu: „Dođi, moramo joj javiti da je sada sve u redu!“

Ugledavši dugu, jednorog sjaši na plavu prašinu i isti tren osjeti  energiju plave boje. Osjeti smirenost, ljubav, strpljenje, razumijevanje. Amara puhne u rog i dozove anđeosku princezu Lauru. Kćer roditelja koji u ovom trenu primaju Božji blagoslov na zemlji.  Kroz plavu omaglicu, veselo dotrči djevojčica anđeo. Zagrli Amara i veselo se obrati jednorogu: „ Maurice, predivan si! Što si stariji, to si ljepši i snažniji!“ Okrene se plavkastom Amari i upita:“ Da li je sada sve spremno? Sve je u redu?“



„Sve je u redu! I sve je spremno! Dođi da te upoznam sa djetetom koje će biti i tvoj zemaljski brat!“, kaže joj Amara i provuče ruku kroz svoj plašt, te jednim pokretom otvori prostor prema velikoj, šarenoj prostoriji. Savršeno uredno, na polici stoje poredane knjige. Amara priđe jednoj, dugoj polici i izvuče jednu od bezbroj knjiga, točno znajući u kojoj je ono što treba. Rastvori smeđe korice, a iz knjige se krene izvijati žuti dim i formirati u sjajnu kuglu. Sjajna kugla poleti iznad njih i na desetak metara visine se raspline kao raketa vatrometa. Jedna iskrica padne ispred njih. Amara je podigne i poljubi. U tom trenu u majčinoj utrobi zakuca mišić, koji će za koji dan biti pravo, maleno, ljudsko srce. Iskrica poleti sa Amarovog dlana te se rasprsne u zraku.

„Dođite, moramo sada u ljubičastu maglicu. Tamo ćemo naći vjeru da će sve biti dobro. Zahvaliti ćemo se Bogu i čekati“, kaže Amara, podigne Lauru na jednoroga i odjašu brzo u ljubičastu maglicu.

U ljubičastoj maglici osjete vjeru i nadu. Odjednom začuju glasan smijeh, te se brecnu. Spaze veliki ljubičasti iris, koji pred njima rastvori ogromne latice, kao najljepše lepeze nebeske. Iz irisa izviri plava, razbarušena kosa, a na ustima prekrasnog dječaka se krenu nizati prelijepi, biserni zubići.

„Zdravo vam budi!“, veselo kaže dječak. „Ja sam Božji dar! Mene tražite?“, upita i ponovno se nasmiješi. Taj osmijeh u njima pobudi najtoplija čuvstva koja do tada osjetiše.

„Laura, ovo je tvoj nebeski i zemaljski brat!“, svečano obznani Amara.

Laura nikako da skine pogled sa ovog božanskog bića. Napokon se malo sabere, priđe malenome, pogladi ga po glavi i kaže: „Anđele, budi blagoslovljen svojim roditeljima. Podari im više veselja, nego što je moje bivanje na Zemlji donijelo im tuge. Učini da im život bude sretan i ispunjen. Grli ih često, govori im da ih voliš i vrati nam se ispunjen kad istekne tvoje zemaljsko vrijeme. Vodi ih kroz život bez straha, osvijetli im nebeske vidike, u srca im usadi ljubav prema oblacima i anđelima, kako bi njihov prelazak nekad bio njihovo veselje, a ne strah. Volim te, hvala ti!“, završi Laura svoju poruku, dotakne mu čelo prstom i označi na njemu srce.



Maleni joj priđe i snažno je zagrli. „Žao mi je što nisi mogla više vremena provesti  sa njima. Promatrajući ih od njihovog rođenja, baš sam njih želio za roditelje. Jedva sam dočekao da im se sudbine spoje“, kaže joj sjetno.

„I ja maleni. I ja. I oni jesu moji roditelji. Oduvijek i zauvijek.  No, njihov životni put je Bog po svojem označio. Ja sam njihov znak. Oni to ne razumiju, no ja sam znak da ne treba imati straha od smrti. Da je nebesko prostranstvo puno. Da se treba i smrti radovati. Da ne treba za ničime žaliti“, kaže mu ona i nasmiješi se. „A sad idi i čuvaj se! Budi hrabar! Vidimo se nekada!“, kaže mu nježno i još jednom ga čvrsto zagrli i udahne miris njegove kose.

Iris se sagne do njega, pridigne ga svojim lepezama, zaogrne, zatvori se. Šćućuren u utrobi cvijeta udahne i prozbori: „Spreman sam Bože ne sjećati se nebeskoga života, zaboraviti sve ljepote nebeske, oćutiti sve nedaće zemaljske, svoje roditelje poštivati, tebi se moliti, anđele zazivati i tome roditelje naučiti. Spreman sam!“

„Ajme, dušo, osjetila sam ga! Počeo se micati! Dušo?!“, sitna ženica se ustane sa stolice i krene tražiti supruga po kući. Nađe ga u garaži. „Osjetila sam ga! Miče se!“, zausti veselo, a on joj priđe i zagrli je. Pogladi je po trbuhu i kaže: „Sada će biti sve ok, vjeruj mi“.

Nekoliko mjeseci  kasnije, u bolnici na kraju grada, jedna žena čeka u trudovima svoje čedo. Suprug joj briše hladan znoj sa vrelog čela. Ona stenje, isprekidano diše, lagano jauče. I tada dođe taj trenutak, kada božansko biće osjeti da ga nešto gura van. Amara, Laura i Maurice, formirani u trokut mole se za snagu žene, za snagu djeteta, za savršenost majke prirode. Mole se da božansko biće bude istisnuto u zemaljski svijet i primljeno u ruke zemaljske majke. I tada dođe i taj čin. Oni se pogledaju, nasmiješe i zahvale Bogu.

Babica nasmiješenog lica pogleda majku, te joj na prsa stavi maleno muško čedo. Ona pogleda to prekrasno malo biće i prošapće: „O Bože, isti je Laura!“. Pogleda muža i kaže:“ Matej! Zvati ćemo ga Matej!“. On se nasmiješi i kaže:“Jesi li znala da to ime znači Božji dar?“.



„Nisam! Naišlo mi!“, počne se glasno smijati, a maleni se oglasi glasnim plačem, kao da potvrđuje iskrenost ovih riječi.

„Da, jeste! Jako joj je sličan. Sasvim bratsko nebeski!“, odgovori joj nečujno Bog. „Hvala ti što si nam rodila male anđele! Budi blagoslovljena i ne boj se! Ja sam uvijek tu. Čuvaju vas svi vaši anđeli. Volim te i hvala ti!“

Izvor: novi.ba



KADA SE stvari u životu poklope dogodi se nešto ovakvo: jedan bračni par iz Amerike, Nancy i Justin Rohde nakon dugotrajne borbe s neplodnošću u razmaku od pet tjedana dobili su dvije bebe – malenu Lillian i Audrey. Lillian je rodila mama Nancy, a malenu Audrey, pet tjedana nakon, surogat mama Ashley. Obje su naravno biološke kćerke Nancy i Justina, a ovo je dio njihove priče koja je objavljena u magazinu Cosmopolitan.

Duge tri godine Nancy i Justin pokušavali su napraviti bebu, no nakon čitavog niza neuspjeha, djelomično zbog neuspjelih oplodnji, jednom i zbog pobačaja s obzirom da Nancy ima vrlo tanka opna maternice, a čak je i prva surogat majka doživjela spontani pobačaj.

Nancy se jako judo osjećala loše zbog svega toga, počela je patiti od depresije, nije mogla podnijeti činjenicu da ne može imati dijete i tako ući u klub sretnih mama. No, nije se predavala. Odlučili su pokušati još jednom. Još jedna sesija oplodnje i još jednom mislili su oboje – neće uspjeti.

Tih dana upoznali su Ashley. Majku troje zdrave i živahne djece. Majku koja je svoj život posvetila kućanstvu i obitelji, a koja je, kako je priznala ovom bračnom paru, oduvijek mislila da bi mogla biti surogat majka. Svoju djecu ima, više od troje ne planira, a voli biti trudna. Uostalom, sve tri njene trudnoće prolazile su bez ikakvih problema, lako je rađala i tako im je tijekom njihovih razgovora ponudila surogat majčinstvo.

Nancy i Justin objeručke su prihvatili njenu ponudu i već za koji dan Ashley je ušla u proces umjetne oplodnje.

No nakon toga slijedi šok: Nancy je trudna! Bila je to vijest kojoj se stvarno nisu nadali, no čak i kada su je osvijestili oboje su mislili da ni ta trudnoća vjerojatno neće “izdržati” do kraja. Nisu se previše nadali, a čak i činjenicu da bi Ashley mogla zatrudnjeti uzeli s dozom opreza. Ali pet tjedana nakon što su doznali da je Nancy trudna i Ashley je donijela sretnu vijest.

Par je bio presretan. Obje trudnoće su napredovale, doduše, razvoj bebe koju je nosila Nancy nije baš tekao glatko. Njena je beba, mala Lillian, cijelu trudnoću bila ispodprosječno mala, no liječnici nisu dizali veliku buku oko toga. Nancy je zbog toga, kako je trudnoća napredovala, bila sve više uvjerena da opna njene maternice neće izdržati, vjerovala je da će se s bebom nešto dogoditi, ali nije. Sve do posljednjeg dana trudnoće beba je ostala mala, ali to je bio jedini sitni problem.

Na svijet je došla mala, ali zdrava, a s obzirom na sva depresivna stanja kroz koja je Nancy prolazila prije i za vrijeme trudnoće, po porodu jednostavno nije bila ni toliko svjesna ni toliko sretna zbog kćerke koju je rodila. Jednostavno se nije još toliko jako povezala s njom, a onda je na svijet došla i njena biološka seka. Ljubav je tada planula.

Justin kao novopečeni tata dvaju preslatkih curica bio je u sedmom nebu. Prisustvovao je na oba poroda, naravno, te danas s jednakom ljubavlju i žarom podiže svoje djevojčice. Naravno, dvije su obitelji postale prijatelji. Kako je Ashley izjavila za medije, ne osjeća nimalo tuge zato što beba koju je devet mjeseci nosila pod srcem nije njena. “Ne, nisam ni mislila da ću biti tužna. Ja sam samo učinila najbolje što sam mogla jednoj ženi, jednom paru koji nije mogao imati djece. To je za mene pitanje sreće, a ne tuge. Moja djeca sada su dobila još dvije drage male prijateljice.”

izvor: novi.ba


AKO ČITATE strane portale namijenjene mamama onda jako dobro znate što je to, kako oni lijepo kažu, ‘nesting’. Kod nas riječ ne može biti ružnija kad se napiše, trudničko gniježđenje, božemesačuvaj! Ali lijepa ili ružna, riječ ima smisla. Eto, ja kao da sam posljednjih tjedana nestala s lica zemlje, ali nisam…samo se malo gnijezdim.

To ne znači da kao američke kolegice uređujem sobu za bebu i gledam dizajnerske ideje. Radim to kao većina hrvatskih budućih trudnica. Razlike su naravno ogromne. U Hrvatskoj, većina budućih mama priprema robicu koja je ostala od starijeg djeteta (ili pere robicu proslijeđenu od prijateljica i rodbine s malo većim bebama). Tako i ja.

Pa onda skupljanje kolica, onih jaje sjedalica za male bebe, i tako to – kako sve više ljudi oko mene ima klince primjećujem da postoji neki oblik folklora u tim pripremama. Mislim da u tome nema nikakve sramote, dapače, krasno je što još uvijek u našem (sve otuđenijem društvu) pred kraj trudnoće osjetite tu povezanost.

Svi se nekako slože da bi beba koja dolazi imala lakši početak. Netko će vam proslijediti knjigu o tome kako brinuti za dojenče, netko robicu, netko treći pitati će da li da vam kupi presvlačilicu ili kadicu za kupanje, četvrti će se pojaviti s jastukom za dojenje. Kod nas nema onih popisa po dućanima gdje se registrirate da kupite što djetetu treba, ali postoji neformalna mreža koja je tisuću puta čvršća i kvalitetnija. Djedovi, bake, obiteljski prijatelji, svi oni nekako pokušaju olakšati novopečenim roditeljima. Zato to naše hrvatsko gniježđenje izgleda manje glamurozno nego baby shower i slični američki običaji, ali meni je baš nekako drago.

I tako sam ja, uz pomoć obitelji i prijatelja, gotovo sve već odradila.Oprala sam i opeglala svu robicu (ponovno čekam dečka, tako da imam jaaaaaako puno stvari) i napravila popis stvari koje mi trebaju iz dm-a i apoteke. Torbu za bolnicu spremit ću ovih dana, imam još 5 tjedana do poroda pa mislim da bi bilo ok spremiti je, jednostavno zbog toga što je život nepredvidiv. Osim toga, i činjenice da čekam majstora za krečenje, zapravo sam spremna. Barem se tako osjećam.

Izvor: roda.hr

petak, 28. prosinca 2018.



POSTOJE neki proizvodi koji itekako olakšavaju trudnoću, a obično za njih doznamo usmenom predajom. Od čaja koji pomaže s naotečenošću do vode koja sprečava žgaravicu, ovo su moji spasitelji.

Kad sam nedavno sjela s prijateljicom koja je također trudna, ali prvi put, i počela joj nabrajati što joj može pomoći kod koje tegobe shvatila sam koliko proizvoda zapravo otkrijemo u trudnoći kako bi si pomogle s raznim sitnim (i krupnijim) tegobama. Zato sam ih odlučila i ovako popisati, a pozivam sve vas koji čitate ovaj tekst da dopišete one koji su pomogli vama.

Čaj od koprive je čudesan za otečenost. Zapravo, protiv nje. Ok, sve mi pred kraj trudnoće počnemo luđački zadržavati vodu i potpuno se problem ne može riješiti, ali čajem od koprive se može puno, puno ublažiti. Meni ga je preporučila prijateljica, kojoj ga je preporučila njena ginekologica, i uvjerila sam se da je sjajan. Nema ružan okus (biljno, ali podnošljivo čak i nekom tko ne voli čajeve), potiče rad bubrega i bogat je željezom. Prepručuje se i dojiljama i trudnicama, a učinak na naotečenost možete vidjeti doslovno nakon dan ili dva. Možete ga kupiti svugdje, ne morate u apoteku i stvarno pomaže.

Mekinje spašavaju probavu. Tko je bio na dukanovoj dijeti sigurno zna za mekinje. Ako imate problema sa zatvorom, probajte u svoju prehranu ubaciti 1 jogurt u kojem ste pustili da se razmoči velika žlica mekinja. Iako zvuči kao nešto što ne želite jesti u prvom tromjesečju ako vam je muka, primjetila sam da ta kombinacija nije samo dobra za probavu, već nekako i smiri želudac. Istina, nekad sam morala sama sebe nagovarati da ih pojedem, ali stvarno je bolje nego patiti s lošom probavom ili trošiti laksative.

DonatMg protiv žgaravice. Ako sam u prošloj trudnoći imala neku veliku tegobu, to je definitivno bila žgaravica. Posljednje tromjesečje sam imala konstantnu žgaravicu, 90 dana gotovo neprestane žgaravice. Imala sam toliku žgaravicu da sam mislila da ću roditi najdlakavije dijete u povijeti svemira (znate one bapske priče – ako imaš žgaravicu, dijete će imati puno kose). Kad sam rodila gotovo ćelavog Jakova definitivno sam se uvjerila da su to samo priče, ali to ne mijenja činjenicu da sam propatila svoje s tim vječnim osjećajem žarenja. Jedino što mi je pomagalo bio je DonatMg. Uvijek smo imali par litara doma da mi slučajno ne bi ponestalo i još dan danas kad vidim nekog da kupuje tu mineralnu vodu prvo pomislim da ima trudnicu doma.

Jastuk za dojenje za udobniji san. Kad sam prvi put čula za jastuke za dojenje bila sam izuzetno skeptična. Zapravo, mislila sam da je to potpuna glupost.’Što sve neće izmisliti da uzmu naivnim ženama novce’… Ali, kad sam dobila jastuk za dojenje, shvatila sam da sam bila nepotrebno cinična. Izvrsni su! Nisu samo super za dojenje, jer se stvarno lakše možete namjestiti dok je beba mala, super su i dok ste trudni, jer pomažu da se udobnije namjestite za spavanje.

>>>Od iPoda za vaginu do madraca s rupom – trudnički proizvodi za koje niste ni znale da postoje<<<

Banane, i da, mislim na najobičnije banane. Najobičnije voće na svijetu, ono što uvijek ima broj 1 na vagi valjda u svakom dućanu u svemiru. Mogla bi pisati odu banani. U ovoj trudnoći sam imala valjda sve mučnine koje sam propustila prošli put, i jedino što mi je trenutno zaustavljalo taj užasan osjećaj su banane. Nikakvi krekeri, nikakav čaj od đumbira (iako neke cure kažu da im je on super). Za mene, broj jedan protiv mučnina su banane.

Cipele pune pete možda nisu lijepe ali… Uvijek kad vidim trudnicu u potpuno ravnim cipelama, a to je često, dođe mi da joj održim lekciju o venama. Zimi puno trudnih djevojaka hoda u Uggsicama, ljeti u japankama, potpuno ravnim, često gumenim. Da, tako je možda najudobnije, ali postoji nešto na što rijetko koji ginekolog upozori žene, a to je prevencija problema s venama. Žensko tijelo sklonije je venskim bolestima, a mnoge lijepe ženske noge u srednjim godinama izgledaju ružnije zbog pojave vena. To nije samo kozmetički problem, već zna biti itekako bolno. Možda vam se čini kao daleka budućnost, ali jedna od stvari koje možete učiniti da to spriječite je izbjegavati potpuno ravnu obuću dok ste trudne. Postoji sredina između vrtoglavih peta i potpuno ravnog, od oko 4 centimetra, koja je najbolja za kičmu i za vene – pronađite ju. Noge i leđa biti će vam zahvalni.

Trudničke najlonke nisu bacanje novca, barem ne ako pitate mene. Trudnoća traje veći dio godine, i svaka trudnica se mora snalaziti s odjećom u nekoliko različitih godišnjih doba. Ako ste kod kuće cijelu trudnoću, to je sigurno lakše, ali ako radite i dalje se morate pristojno obući za posao. Neke žene obožavaju tajice, i nose ih veći dio trudnoće, ali ako niste jedna od njih (ja na primjer nisam) isplati se investirati u trudničke najlonke. Ja ih kupujem u H&M-u, i stvarno ih volim. Budimo realni, ionako ne nosite najlonke dulje od par mjeseci, pa zašto onda ne bi kupili neke koje će prigrliti vaš novi trbuh?

Izvor: index.hr

Unordered List

po

loading...

Sample Text

Blog Archive

Pretraži ovaj blog

Pokreće Blogger.

pop

advertisment

loading...

Popular Posts

Recent Posts

ref

ad2

loading...

Text Widget